Irski ples je i danas itekako živ u Irskoj, ali i diljem svijeta. U Argentini i Meksiku, Kini i Tajvanu, primjerice, sada postoje i škole irskog plesa, a ljudi iz tih zemalja za irski ples, prije no što smo započeli ovo putovanje, nikada nisu niti čuli, kaže američki plesač irskog plesa Michael Flatley koji je nakon razlaza s Riverdanceom 1996. godine pokrenuo novi šou Lord of the Dance, koji ovoga mjeseca ponovno dolazi u Hrvatsku. Nastupat će tijekom četiri večeri; od 26. do 29. svibnja u Rijeci (Centar Zamet), Zadru (Športski centar Višnjik – Velika dvorana Krešimira Ćosića, Zadar), Splitu (Dvorana Gripe) i Zagrebu (Arena Zagreb).
"Oduševljen sam što ovoga mjeseca svoj šou Lord of The Dance mogu ponovno dovesti u Hrvatsku. Imamo sreće što divni ljudi iz Hrvatske toliko dobro prihvaćaju naš šou. Mogu vam obećati da ih naša nova verzija šoua ‘Lord of the Dance, A Lifetime of Standing Ovations‘ neće razočarati", kaže Flatley.
Slavni plesač, čija je brzina stepanja zabilježena i u Guinnessovoj knjizi rekorda, u doticaj s irskim je plesom prvotno došao zahvaljujući roditeljima, Ircima, koji su ga upisali na satove irskog plesa, glazbe te boksa. Inspiraciju za nastupe i danas crpi i iz svojih posjeta Irskoj, u kojoj je boravio zbog sudjelovanja u plesnim natjecanjima.
"Irska je okružena misterijom, ljepotom, folklorom, tradicijom i sve te stvari igraju značajnu ulogu u šou Lord of the Dance", veli Flatley, koji vjeruje da kako šou, tako i on sam, uspjeh duguju napornom radu, posvećenosti te stopostotnom samopouzdanju.
"O ovom sam šou sanjao godinama, a kako bih te snove pretvorio u stvarnost, morao sam raditi ekstremno puno. Zasjesti na vrh je teško, no tamo se održati još je teže. Moj plesački tim i ja radimo napornije od svih drugih šouova", uvjeren je Flatley koji tvrdi da je okupio najbolji tim plesača koji šou daju svoj maksimum.
Pomiču granice
Njihovi plesači, nastavlja, rade ekstremno naporno na usavršavanju njegovih novih pokreta i koreografije, konstantno pomiču granice plesne umjetnosti kako bi ljudima predstavili najveličanstveniji šou kojem su ikada prisustvovali.
"Kada smo prije gotovo trideset godina krenuli s ovim šouom, puno nam je manje tehnoloških opcija bilo dostupno. S godinama smo šou upotpunili mnogim tehničkim elementima koji prate moju koreografiju i to je moje šouove podignulo na višu razinu. Osim toga, plesači se kontinuirano usavršavaju, sve su posvećeniji istraživanju težih i složenijih ritmičkih obrazaca, što naše nastupe čini još zabavnijima nego što su bili kada smo počinjali. Prije trideset godina profesionalni irski ples gotovo da nije niti postojao pa se nije znalo koliki je to napor za naše tijelo te koliko je to zahtjevno. Morali smo učiti jedni od drugih te slušati svoja tijela kako bismo održali vrhunsku vještinu i formu te prolongirali svoje dragocjene karijere. Ozljede su najveće prokletstvo koje plesača može zadesiti, no svake večeri su nam na raspolaganju tim fizioterapeuta, kondicijskih trenera i trenera snage te ogromne kante leda", objašnjava plesač koji je svojedobno oborio i rekord u kategoriji najbolje plaćenog plesača.
Otkrio nam je i kako šou pronalazi prave plesače. Regrutiraju, kaže, najbolje plesače irskog plesa, no podsjeća i da najbolje članove ansambla ne čine nužno šampioni. Traže, dodaje, plesače čije izvedbe imaju neku dodatnu vrijednost, a važnu ulogu igraju i karizma i osobnost.
"Svakog mjeseca primamo na stotine prijava iz cijeloga svijeta, a naš tim od gotovo četrdeset plesača i glazbenika sastoji se od iznimno dobro ‘uštimanih‘ sportaša koji prate stroge dnevne rutine kako bi se zadržali na vrhu. Veoma je važna i prehrana, no svačije je tijelo drugačije pa većina plesača točno zna na koji način svome tijelu dati ono što je potrebno za rigorozne zahtjeve turneje", priča Flatley.
Žive svoje snove
Mnogi njihovi plesači nekoć su bili malena djeca koja su gledala ovaj šou, a danas svoje snove žive, veli Flatley dodajući da je dvoje trenutno glavnih plesača u trupi plesati naučilo upravo zahvaljujući njegovim VHS snimkama.
"To je nevjerojatno!", ponosno će Flatley prisjećajući se prvog susreta s čovjekom koji će kasnije postati njegov kreativni menadžer.
"Kada sam mu na ulazu za izvođače u Manchesteru 1997. godine dao autogram, imao je samo deset godina. Šest godina kasnije pridružio se mom šou te postao najmlađi glavni plesač u povijesti šoua. Nakon dvadeset godina duge plesačke karijere postao je moj menadžer", pripovijeda plesač kojega je njegov poziv vodio u razne krajeve.
Ljudi ga, kaže, uvijek ispituju gdje mu je najdraže nastupati te koji mu je nastup bio najdraži, no istina je, inzistira, da kada dan za danom nastupaš pred tisućama ljudi, svaka je večer jednako posebna.
"Sa šouom Lord of the Dance doživio sam tolike pamtljive i nezaboravne večeri. Previše ih je da bih ih mogao sve spomenuti. Nastupali smo za kraljeve, kraljice, predsjednike. Odlična je bila i večer dodjele Oscara. Broadway je bio ostvarenje sna, a uvijek je zabavno i vratiti se u Dublin, grad u kojem je sve počelo.