Uoči nastupa na Trgu svetog Marka u Zagrebu, na svečanosti kojom je u subotu obilježen Dan državnosti, a na kojoj sam otpjevala hrvatsku himnu “Lijepa naša”, nisam osjećala tremu, nego ponos i odgovornost.
Tako se osjećam uoči svih svojih nastupa na kojima doista nastojim respektirati publiku, odnosno ljude kojima su ti nastupi namijenjeni - kaže Radojka Šverko, koja je himnu prekjučer svojim gromkim glasom otpjevala konvencionalno, ne uzimajući si umjetničku slobodu u interpretaciji. Radojkinu “klasičnu” verziju himne mnogi su ovog vikenda uspoređivali s neuobičajenom verzijom te pjesme koju je Josipa Lisac izvela u veljači na inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića. Josipinu verziju pjesme, podsjetimo, mnogi su hvalili, ali i kudili, a malo tko se nije našao pozvan reći što o tome misli. Doista, smije li uopće glazbenik sebi dozvoliti umjetničku slobodu da u svečanim prilikama himnu izvodi na “svoj” način?
“Džeziranje”
- Prema mojem mišljenju, takvo što ne dolazi u obzir! Smatram da i inače glazbena djela treba pjevati onako kako su ona napisana, pogotovo na svečanostima. Smatram da proslava Dana državnosti, za koju mi je iznimno drago da se ponovno obilježava 30. svibnja, nikako nije prilika za nekakvo “džeziranje”. Apsolutno sam pobornik umjetničke slobode, no pitam se gdje su granice. Podrazumijeva li sloboda i to da uskoro neki operni solist ariju iz opere na sceni otpjeva na svoj način? - pita Radojka Šverko i nastavlja:
- Smatram da je uvijek dobro imati na umu gdje i za koga nastupaš. Ja u svom repertoaru imam i zabavnih i filmskih i sakralnih skladbi, a koncerte osmišljavam prema mjestu na kojemu nastupam. Što se, pak, izvedbe himne tiče, mislim da je svečana državna himna po svojoj naravi i namjeni skladba u kojoj prevelika improvizacija ne bi smjela biti dozvoljena. Umjesto toga, mislim da se treba pridržavati melodije i teksta koje je autor zapisao. To je moj stav, ja nipošto i nikako ne osuđujem one koji misle i pjevaju drugačije, jer se uvijek zalažem za to da svatko ima pravo u svojoj glavi imati neki svoj film. Ovakav film je moj film, a isti film vole i poštuju mnogi znani i neznani ljudi koji su mi ovog vikenda čestitali na mojoj izvedbi himne - govori Radojka.
Quiz Maker - powered by Riddle
Što o svemu kaže njena kolegica Tereza Kesovija?
- Josipa Lisac je jedno posebno stvorenje. Vrlo poštujem i nju i njezine ekshibicije. Ona je na predsjedničkoj inauguraciji donijela svoje viđenje naše himne, i smatram da svatko od nas ima potpuno pravo na to - kratko kaže Tereza, s kojom se slaže i predsjednik Croatia Recordsa, Želimir Babogredac, od kojeg doznajemo da će Josipa u tekućoj godini objaviti poseban CD s devet svojih verzija himni različitih zemalja.
Umjetnička sloboda
- Na tom projektu konzultant će biti Ivica Krajač. Album “Josipa pjeva himne” u izdanju Croatia Recordsa trebao bi izaći najesen, a uz hrvatsku himnu, najvjerojatnije će se na nosaču zvuka naći i talijanska i francuska himna, te himne još šest zemalja, dakako, u Josipinoj neponovljivoj verziji - kaže Babogredac, koji smatra da je Josipina izvedba “Lijepe naše” u potpunosti obilježila predsjedničku inauguraciju.
- O Josipi se pričalo više nego o Milanoviću! A ako me pitate za mišljenje, ja sam uvijek za slobodnu interpretaciju himne, što nipošto ne znači da smatram kako klasična Radojkina verzija te pjesme također nije dobrodošla - kaže Babogredac.
Josipa Lisac
- Ne da je takva verzija himne dobrodošla, nego je prema mojem mišljenju, i jedina moguća. I sâm sam bio u prilici da na različitim svečanostima imam čast otpjevati hrvatsku himnu, i nije mi palo na pamet da pritom izvodim kerefeke na sceni. Naravno da kao glazbenik poštujem umjetničku slobodu svojih kolega, pa slijedom toga mislim kako su tijekom izvedbe himne dozvoljeni neki lagani otkloni od zacrtanog, ali ti bi otkloni trebali ostati u granicama normale. Josipu Lisac cijenim, ali ne želim biti licemjeran i govoriti kako mi se dopada ono što je izvela na predsjedničkoj inauguraciji. Možda nisam progresivan, ali meni to, eto, nije bila genijalna ludnica! Prema mojem mišljenju, himna se treba pjevati onako kako ju je u subotu izvela Radojka, a to je ujedno i jedini način kako tu prekrasnu pjesmu pjevam i ja - kaže glazbenik Dražen Žanko.
Izbor pjevača
Skladatelj Zrinko Tutić smatra kako u cijeloj ovoj priči najvažniju ulogu ima organizator događaja, koji poziva određenog umjetnika.
- Ako pozoveš Boba Dylana ili Gorana Barea, trebao bi znati kakvu će ti oni pjesmu zapjevati. Ili, da budem još jasniji: ako si naručio pečeno pile, nemoj od njega očekivati da ima okus odojka na ražnju - slikovito kaže Tutić i nastavlja:
- Tvoj izbor je koga ćeš pozvati, a podrazumijeva se da znaš što od pozvanog možeš očekivati. Nemoj nipošto očekivati da će pozvana osoba mijenjati svoju osobnost na tvojoj svečanosti, pa je na tebi da prije poziva promisliš je li onaj kojem pozivnicu upućuješ pravi izbor za određenu priliku - ističe Tutić.
- Mi otkrivamo Ameriku? - pita skladatelj Hrvoje Hegedušić, koji podsjeća kako se u bijelom svijetu već godinama državne himne interpretiraju proizvoljno i na najrazličitije načine.
- Mi u Hrvatskoj volimo da himna zvuči svečano i herojski. To je sindrom male nacije. No, ako tu pjesmu iskreno osjećaš kao svoju, imaš je puno pravo izvoditi na svoj način. Slijedom toga, dajem za pravo i Radojki i Josipi, a što se tiče komentara onih koji kažu kako u Josipinoj verziji nisu mogli čuti tekst pjesme, mogu im samo poručiti da badava pjevaju tu pjesmu i badava kritiziraju pjevačicu ako taj tekst sami dosad nisu naučili. Ja mislim da bismo svi zajedno himnu trebali doživljavati kao pjesmu koja se pjeva iz srca, a ako je to tako, onda pjevaj, brate, onako kako ti srcu leži - poručuje Hegedušić.