Posljednjih tjedana ništa mi više nema smisla pa tako ni pisanje o glazbi. Poput plesanja o arhitekturi, kako netko jednom reče. I kome to uopće treba? Naročito danas i ovdje. I kome treba glazbeni kritičar? Naročito danas i ovdje. I kome trebaju dobri bendovi? Naročito danas i ovdje. A onda sam prošli petak naletio na intervju koji je Ripper nedavo dao kolegi Toniju Volariću za Večernji list, a u njemu i ovu izjavu: "Pipsi nisu niti trebaju biti hype, mi ne moramo ganjati ‘killere‘ u eteru, ne moramo niti možemo imati milijune pregleda. U igri smo ako volimo to što radimo". Ta izjava popravila mi je dan koliko i ona Keitha Richardsa o rapu, iz intevjua Telegraphu prije tri tjedna, a koju sam također pročitao minulog...