Antenat. Močvara. U ovom klubu prije desetak godina odsvirali su svoj prvi akustični koncert. Ovaj put, 31. ožujka, neće biti akustično, ali bit će baš kako treba, baš kako uvijek bude s Antenatom. Jer teško je ne voljeti ovaj bend, koji su klinci iz viših razreda osnovne škole u Španskom osnovali 1997. godine. Pet originalnih članova i dalje su u njemu. Da, 26 godina kasnije.
Prvu petorku čine vokalist i perkusionist Nenad Kovačić, bubnjar Bojan Horvat, basist Davor Barišić, gitaristi Boris Vidošević i Marko Fiket. Njima se kasnije pridružuju klavijaturist Frederic Lanz, trubač Jura Borić i saksofonist Mak Murtić. "Antenat" označava vilenjačku glazbenu ljestvicu, a ujedno znači i predak. Glazba koju stvaraju dečki su nazvali "sub reggae", a tu baš ima svega i svačega, očito raznih utjecaja na njih tijekom svih ovih godina. Album prvijenac "Subing" izdali su 2006., nakon kojeg je uslijedila "Karavana" iz 2008. Pet godina kasnije izdali su treći album "Izlet". Singlovima "Danas ima sutra" i "Bolivija" najavili su četvrti album koji bi svjetlo dana trebao ugledati uskoro. Antenat iza sebe ima brojne uspješne turneje po europskim državama, a i onima "susjednijima", gdje su isporučili sjajne koncerte, a baš jedan takav očekuje vas i u Močvari.
Nakon ruskog Shortparisa, Močvara nastavlja davati platformu bendovima čiji je zvuk, poetiku i živote zauvijek obilježio rat u Ukrajini. Ploho i ШТАДТ/Stadt i u ranijem radu pokazivali su smisao za tragediju i besmisao, ali nedavni događaji svemu su dali neizbježan ton urgentnosti. Slično našim bendovima koji su za vrijeme rata morali izraziti "nešto i sad" da bi se orijentirali u grozomornim okolnostima.
Sve o ovom koncertu najavljenom za 6. travnja pročitajte OVDJE.
Kultur Shock vraćaju se u Močvaru nakon punih osam godina - i to u utorak, 11. travnja. Osnovao ih je Srđan Jevđević, odnosno Gino Banana, nakon što je iz ratom pogođene Bosne i Hercegovine otišao u Seattle. No mogao je Gino otići iz Bosne, ali Bosna nije mogla otići iz njega pa je prije 26 godina osnovao grupu koja u svojem izričaju ima i elemenata sevdaha. Naravno da uz Kultur Shock nećete tugovati kao uz stare sevdalije, Gino je ipak pravi panker i Kultur Shock prije svega donosi nevjerojatnu količinu distorzirane energije, ali sevdah i romska glazba neizostavan su dio njihove glazbe.
Kultur Shock hvalili su i s njima radili bendovi poput Faith No More, uspoređivani su s Gogol Bordellom, a često se može naći sintagma kako su oni "System Of A Down s balkanskim touchem". Ništa od toga nije pogrešno, ali nije ni točno jer je Kultur Shock ipak postao prepoznatljiv brend s 11 albuma i više od 1000 koncerata iza sebe. U Zagreb nam dolaze sa svježe potpisanom suradnjom s kultnom izdavačkom kućom Alternative Tentacles, koja je objavila njihov novi seven-incher, a pojavit će se i vinilna verzija posljednjeg albuma "D.R.E.A.M.". U pripremi je i novi album koji će izaći tijekom godine, a 2023. mogao bi se pojaviti i dokumentarni film o Ginu koji snima hrvatska filmska ekipa.
Atmosferu uoči Kultur Shocka zagrijat će Erik and the Worldly Savages. Erik Mut, kanadski glazbenik koji se, inspiriran kulturom Istočne Europe, 2008. preselio u Beograd i ondje odlučio pokrenuti bend koji je najlakše opisati folk punkom. Ponose se svojom DIY etikom, a iako redovito objavljuju studijska izdanja - prošle godine objavljen je peti studijski album nazvan "Culture vs. Destiny" - najbolje se osjećaju na koncertnim pozornicama pa nije čudno što imaju oko 300 nastupa u karijeri. U svojim tekstovima često provlače socijalnu tematiku pa svoj stil nazivaju "Wild Music to Fight Boring Post-Modernity!", uz, naravno, prefiks "Contagious Folk-Punk Energy with Ethno Music Spiciness".
Australska grupa The Necks svojedobno je često gostovala u Zagrebu i u pravilu rasprodavala koncerte, a u Močvaru 13. travnja dolazi njihov udaraljkaš Tony Buck s novim projektom na kojem surađuje s talijanskim glazbenikom Giannijem Gebbijom. Sve ono što krasi The Necks, avangardni jazz u kombinaciji s eksperimentalnom, minimalističkom glazbom, ali i krautrockom, važi i za solo rad Tonyja Bucka. Iako je on s The Necksima objavio ogroman broj izdanja, i dalje ima snage i energije za rad na drugim projektima.
Sličan je i Gianni Gebbia. Ovaj talijanski saksofonist i flautist godinama je radio i snimao na raznim projektima, a na glasu je kao jedan od značajnijih talijanskih jazz glazbenika posljednjih 30-ak godina. U posljednje vrijeme rado snima glazbu inspiriranu srednjovjekovnom i renesansnom glazbom, a saksofon i flautu često zamjenjuje nekim tradicijskim puhačkim instrumentima. Buck i Gebbia dolaze u Zagreb promovirati svoj prošlogodišnji album pod nazivom "The Fruitful Darkness". Za taj materijal sami su rekli kako je inspiriran raznim utjecajima, ali prevagnuli su Gebbijini interesi za srednjovjekovnom i renesansnom glazbom. Album nosi impresivna, 32 minute duga skladba "The Lorrain’s Mirror Suite", na coveru je motiv Caravaggiove slike "Marta i Marija Magdalena", a sve zajedno uživo će donijeti pravi užitak ljubiteljima jazza.
Jonathan Bree, enfant terrible novozelandske glazbene scene, svoje prve radove napisao je već s 13 godina. Njegov otac, koji je živio u Australiji, bio je duhovni guru koji je svoje sljedbenike tjerao na dugotrajne postove kako bi postigli više stanje svijesti. Jonathanu se to nije baš svidjelo pa je pobjegao od njega, počeo prodavati drogu turistima kako bi preživio i školovao se, a ovo je samo jedna od brojnih zanimljivih priča koje se vežu za njega.
Za sebe kaže da je izraziti radoholičar koji jako malo spava, vlasnik je izdavačke kuće Lil’ Chief Records, a ujedno producira i snima spotove za druge. Vrijedi istaknuti i njegov rad u bendu The Brunettes koji je suosnovao 1998., a solo karijeru započinje 2013. Dosad je izdao četiri albuma, posljednji od njih, "After The Curtains Close", promovirat će 28. travnja u Močvari. Vrijedi spomenuti i da nas je Bree nedavno posjetio kao dio benda na sjajnom koncertu svoje djevojke Princess Chelsea, s kojom ima hit "The Cigarrete Duet".
Nakon osam godina, u Močvaru se 4. svibnja, u sklopu projekta Indie emo naočale, vraća Obojeni program. Kultni novosadski bend, neraskidivo povezan sa Zagrebom, dolazi predstaviti novi album "2021 = 41", kojim su obilježili 40 godina postojanja. Osnovani 1980., od samih početaka bili su unikatna formacija predvođena frontmenom Branislavom Babićem Kebrom, danas jedinim članom originalne postave benda kroz koji je prošlo nekoliko desetina članova. Njihov jedinstveni zvuk uspoređivali su s engleskim i američkim suvremenicima poput The Fall, Joy Division, Slits, Raincoats, Television, Magazine i Gang of Four. Ipak, Obojeni program bili su i sve to, ali i ništa od toga - kroz brojne beskompromisne evolucije i mijene razvili su vlastiti i uvijek prepoznatljiv zvuk, a Kebrino jedinstveno pjevanje i poezija svakako su najprepoznatljiviji dio benda.
Obojeni program su tek nakon deset godina tvrdoglavog i upornog sviranja po vlastitim pravilima i daleko od mainstreama objavili debitantski album. Skup najboljih pjesama iz Kebrine bilježnice, snimljen u produkciji Dušana Kojića Koje nazvan je "Najvažnije je biti zdrav" i instantno je postao najbolja ploča objavljena u tadašnjoj Jugoslaviji 1990. godine. Diskografski dom Obojenog programa bio je Zagreb, a izdavač albuma mala etiketa Serach & Enjoy Aleksandra Dragaša, uz Zdenka Franjića i njegov "Slušaj najglasnije!", tad dio nezaustavljive nezavisne diskografske scene koja je konačno dokazala da rokenrol na ovim prostorima (čast izuzetcima) može biti sjajan.
Istoga dana u Močvari možete čuti i zagrebačke Brujače, koji su direktni nastavljači plodne zagrebačke eksperimentalne new wave i post punk scene iz ranih osamdesetih. Mario Barišin Bara (basist u Trobecovim krušnim pećima, Haustoru, Cul-De-Sacu…) i Nino Prišuta (također basist, u Sexi) osnovali su Brujače početkom 90-ih naslanjajući se na ostavštinu bendova iz kojih su potekli, ujedno šireći i dalje razvijajući svoj eksperimentalni post punk zvuk u postavi s dvije distorzirane bas gitare, bubnjarem i vokalom, bez gitare. U toj su postavi su, uz pomoć Bege, vokala Trobeca, 1997. objavili i debitantski album "Špricaj" da bi nakon nekog vremena prestali s postojanjem.
Desetak godina kasnije, nakon što se na scenu uspješno vratio s Trobecovim krušnim pećima, Bara je iz hibernacije vratio i Brujače, ovoga puta u osvježenoj postavi u kojoj su uz Baru još i gitarist Franjo Glušac (Peach Pit, Šumski) i bubnjar Viktor Krasnić (Šumski). Najavivši povratak nizom singlova na kojima su im kao vokali gostovali Darko Rundek, Davor Gobac i Ivanka Mazurkijević, Brujači su istovremeno uvježbavali svoj distorzirani destilat post punka, noise rocka, šlager jazza, disca i koječega da bi 2017. godine konačno objavili novi album "Ladanje" s 12 novih pjesama. Brujači su i dalje tu, nude vam raspojasano ludilo i nekontrolirano micanje udova, ali i pokoji sentiš, za one disfunkcionalnije udove u godinama…
Nakon što su njihova ukrajinska braća po stoneru, Stoned Jesus, utabala put i ostvarila zavidnu popularnost u našim krajevima, bilo je puno upita kad će Somali Yacht Club doći u Hrvatsku. To će se konačno i dogoditi 11. svibnja u Močvari, a pozornicu s njima dijelit će nezgodni momci iz engleskog band Psychlona.
Somali Yacht Club je psihodelični stoner trio iz ukrajinskog Lavova. Počeli su kao ekipa koja se okupljala kako bi uživala u jam seansama, a onda su 2010. postali bend. U svojoj vrlo bogatoj karijeri mogu se pohvaliti s tri albuma: "The Sun" (2014.), "The Sea" (2018.) i najsvježijim "The Space" iz travnja 2022. koji će, uz presjek svojih najvećih hitova, promovirati u Močvari. Osim albuma, izdali su i tri EP-a: "Sandsongs" (2011.), "Desert Walls" (2013.) i "Sun’s Eyes" (2015.).
A tu je i Psychlona, bend nastao u Bradfordu u ljeto 2016. kad su se okupili momci iz raznih bendova i započeli ovu vrlo zanimljivu priču. Njihov zvuk mješavina je punk i desert rocka, uz prstohvat hard rocka i psihodelije 60-ih i 70-ih. I sve ono između. Dosad su izdali tri vrlo zapažena albuma: "Mojo Rising" (2018.), "Venus Skytrip" (2020.) i najaktualniji "Palo Verde", koji je svjetlo dana ugledao u kolovozu 2022. Njemu je Powerplay Magazine dao ocjenu 10/10, dakle definitivno vrijedi doći poslušati ove momke.
Treba li uopće predstavljati Micka Harveyja? Ovaj multiinstrumentalist prisutan je na glazbenoj sceni već 45 godina, a široj javnosti najpoznatiji je kao suosnivač The Birthday Party i dugogodišnji član The Bad Seedsa, benda koji prati Nicka Cavea otkad je napustio The Birthday Party. Harvey je bio i član grupe Crime & The City Solution, snimao albume s PJ Harvey i Anitom Lane, a posljednji bend u kojem je djelovao bio je The Wallbangers.
Od 1995. Harvey se koncentrirao na solo karijeru, ali i na snimanje glazbe za film i kazalište čime se bavi još od kraja osamdesetih. U posljednja gotovo tri desetljeća Mick Harvey objavio je osam samostalnih studijskih albuma te još 15-ak filmskih i kazališnih soundtracka. Okušao se i u neo-klasičnoj glazbi, snimao s gudačima, ali na albumima je i dalje vjeran svojem specifičnim, pomalo mračnom kantautorskom stilu u kojem u prvi plan dolazi njegov upečatljivi vokal.
Harvey je posljednji put u Zagrebu bio 2019. kad je nastupio u Vintage Industrial Baru. U Močvari će 14. svibnja promovirati čak dva materijala - samostalni album "Five Ways to Say Goodbye", s kojeg je pušten sjajni najavni singl "A Suitcase In Berlin", te materijal s meksičkom pjevačicom Amandom Acevedo, koja ga, uz J.P. Shila, prati i na ovoj turneji.
Uz Micka Harveyja i J.P. Shila u Zagrebu će nastupiti i berlinska "electric chamber" grupa, Sometimes With Others, osnovana 2018. od strane kantautora Mikea Bajinskog i čelistice Marie Claire Schlameus, a u grupi sviraju i Kristof Kahn, član grupe Swans, te Yoyo Röhm. Od samoga početka Sometimes With Others uspoređivali su s kultnim The Bad Seeds.