Prisiljen pjevati jer mu je ukradeno devet milijuna dolara

Prije tri godine, oskarovac Philip Glass opet se odlučio zavoditi Leonarda Cohena. Kompozitor koji nas je zakucao svojim nenadmašenim elegijama za klavir u filmu “Sati”, zavodi Cohena cijeli život, posvećuje mu skladbe, žudi za njim i u divne note toči njegovu poeziju. Tako je bilo i te 2007. godine, kada se Glass spremao održati koncert u Lincoln centru pod nazivom “Knjiga žudnje”, kako se zove Cohenova zbirka poezije iz 2006. godine. Sve se, dakle, vrtilo oko Cohena, i zemlja i sunce i duše koje žele biti izbavljene, ali to redovnika nije dotaklo. Glass se već pomirio da Cohen na koncert neće doći, iako se hiljadu smrtnih ruku već bilo ispružilo prema nebu, prema njemu. - Briga njega za zadovoljstva drugih ljudi. Sve što radi, radi zbog sebe.

I radi štogod hoće - rekao je tada toplo-hladni Glass novinarima. I pomirio se da Cohen neće doći. Jer, veliki je umjetnik Philip Glass, ali Cohen, on je ipak Siddharta i Zaratustra, tibetanska ruža, druid i mit. Beskraj je njegov red veličine i njegovo isposništvo.

Sretni obožavatelji

I taman, eto, kad je mistik već sasvim potamnio od mira, tajanstva i lotosova cvijeća, i kad su se svi već pomirili s njegovim zenom, prenerazi se svijet od vijesti da je Leonard Cohen u dobi od 71 godine bankrotirao. Nikada se, vjerojatno, nisu ljudi toliko veselili nesreći čovjeka kojeg obožavaju, kao što su se obožavatelji Leonarda Cohena poveselili njegovom baknrotu. Jer, to je značilo da se Cohen nakon 15 godina povremenih, nezainteresiranih šumova, mora vratiti na pozornicu. Ali, kako je uopće bankrotirao taj čovjek-zastava, koji već 40 godina vijori na milijun izdisaja svojih obožavatelja? Otkuda odjednom i asketu kuća pod hipotekom? Otkuda mu uopće kuća?

Prije nekoliko godina, točnije 2005., Leonard Cohen podnio je tužbu protiv svoje dugogodišnje menadžerice Kelley Linch, nakon što je otkrio da mu na računu nedostaje pet milijuna dolara. Tih je pet milijuna dolara Cohen pospremio kako mu ništa što je od ovog svijeta ne bi remetilo starost. Pokazalo se, i to sasvim slučajno, da je na računu ostalo tek 150 tisuća dolara. Stanje računa Cohen, u međuvremenu, nikada nije provjeravao, jer ga to naprosto nije zanimalo i jer je za financije i druge gnjavaže, uostalom, i nabavio tu Kelley Lynch. Najviše od svega joj je vjerovao, jer su višekratno surađivali 16 godina, a jednokratno čak bili i ljubavnici.

Beznadno stanje

- To me rasturilo. Znate, Bog me snažno učvrstio iznutra, pa nisam bio potpuno slomljen. Samo užasno, užasno zabrinut - rekao je tada Cohen za kanadske medije u jednom od rijetkih razgovora te vrste.

Lyncheva se povampirila kad se Cohen početkom milenija povukao na osamu jednog zen budističkog hrama u Kaliforniji. I ona je budističke vjeroispovijesti, ali one s tibetanskog izvora, pa je znala dobro razumjeti smisao njegovog posvećenog povlačenja od svijeta. Trebala je samo izračunati koliko znamenki ostane ako od njih šest, toliko i toliko postotaka ode ovome i onome suradniku muljatoru. Jer, ona u prevari nije bila usamljena, nego se u to veliko lopovsko pospremanje upregnula čitava mreža kalkulanata i poslušnih pinčeva, onih koji i inače razvijaju svoje poslove oko svakog velikog umjetnika.

Tako ga je i jedan od savjetnika, Neal Greenberg, valjda na pravdi praznih računa, stigao optužiti i za klevetu. Tvrdio je taj Greenberg po sudu i novinama da je Cohen sve vrijeme bio upoznat sa svojom lošom bilancom, do koje ga je dovelo “obilato trošenje novca i raskalašeni životni stil”. Iako Greenberg svoje drčne lamentacije nije do kraja pojasnio, mora da je mislio na onaj raspojasani život kakav se odvija na techno partyjima po budističkim hramovima, a koji je Cohen dobro upoznao 1992. godine, kada se zaredio za budističkog redovnika i živio u hramu. Cijeli se slučaj zapravo počeo zaplitati negdje tijekom 2004. godine, kada je obiteljski konfidente upozorio umjetnikovu kćer na njihovo beznadežno financijsko stanje. Najviše su sumnje iza sebe ostavile dvije velike novčane transakcije, u kojima se Lyncheva predozirala provizijom i vlasničkim udjelom u Cohenovim poslovima. Prva se transakcija zbila još 1997. godine kada je Cohen za pet milijuna dolara Sonyju prodao svoju izdavačku kuću Stranger Music. Druga se dogodila 2001. godine, i tada je od istog tog Sonyja Cohen utržio čak osam milijuna dolara na ime budućih tantijema.

Ona se u tim transakcijama dosjetila kako Cohenu olakšati porezne muke, i pri tome ga olakšala za 99,5 posto udjela u vlasništvu kompanije na čiji će račun ubuduće sjedati novac od tantijema. Za to vrijeme Cohen je razgovarao s pticama i u stihovima utvrđivao etički princip iz kojeg raste stablo.

Godinu dana suđenja

- Kako moj posao zahtijeva određeni stupanj samoće, bio sam beskrajno zahvalan gospođi Lynch što se brine oko tih sitnica. Tako je i stekla potpunu kontrolu nad mojim financijama - rekao je Cohen za New York Times.

Uz onih pet milijuna dolara iz mirovinskog fonda, povjerenje prema toj ženi stajalo ga je gotovo devet milijuna dolara, jer je njen financijski grip u šaci imao i sve njegove kartice, s kojima je ona slobodno raspolagala. Nakon nešto manje od godinu dana mučnog sudskog procesa, Cohen je sve svoje optužbe na račun bivše ljubavnice i menadžerice uspio i dokazati.

Sud u Los Angelesu dosudio je 2006. godine da menadžerica Cohenu mora isplatiti devet milijuna dolara zbog zločina prevare, nebrige, povreda poslovnog ugovora i nezakonitog prijenosa vlasništva. Ona je, pak, tvrdila da nema novca ni da plati telefonski račun, no za njenu nelikvidnost sud nije imao nikakvih simpatija. I dobro je da je tako, jer kad bi on ikada izdao novu knjigu poezije, i kad bi on ikada došao u Zagreb, da nije bilo jedne gramzive Kelley Lynch?