PETAK U MOČVARI

PODSJETNIK NA ENGLESKU FAZU DISCIPLIN A KITSCHME Ovakvi koncerti postoje da klinci nadoknade propušteno, a starci da se prisjete...

Disciplin A Kitschme u Tvornici kulture 2013.
 Marko Todorov / CROPIX
 

U povodu friško reizdanih albuma kondonske faze Disciplin A Kitschme - "I Think I See Myself On CCTV" (1996.), "Heavy Bass Blues" (1998.) i "Refresh Your Senses. NOW!" (2001.) koje je na tržište je ponovo vratio Mascom Records u formi dvostrukih vinilnih izdanja i cd box seta "Ove Ruke Nisu Male… 4" – Koja se ponovo vraća u Zagreb, odnosno u Močvaru u kojoj nije nastupao četiri godine.

S tim materijalom iz druge polovine 90-ih hrvatska publika imala je doticaja uživo kroz koncerte u Sloveniji poput onog u Čatežu, kasnije u okviru reinkarniranog Fiju Briju u Zagrebu i kroz još pokoji, no nastup u Močvari trebao biti biti zgodna prigoda da se publika, uz preslušavanje albuma dostupnih i na streaming servisima, ako nikako drugačije, još jednom osvrne na londonsku fazu koju su engleski kritičari brutalno i besprizorno sasjekli iako je Disicplin A kitschme u to doba bila jedan od boljih engleskih sastava.

Naravno, jebeni engleski ponos nije si mogao dopustiti da im tamo neki Koja iz Beograda pokaže što je to buka i kako ludo i sjajno može zvučati rock, punk, funk i blues, drum'n'bass i jazz u furioznoj formi zasnovanoj i na ostavštini Hendrixa i radikalne pankerske avangardnosti koju je Disciplina kičme u minimalističnom, a suštinski, glazbeno i stihovima bogatim izdanjima već pronijela kroz Jugoslaviju tijekom 80-ih. Ok, imao sam i osobno jedno okapanje s Kojom zbog ne baš povoljne recenzije nastupa na spomenutom Fiju Briju revivalu, ali to nipošto ne znači da su "londonski" albumi Discipline loši.

Naprotiv, posrijedi su moćna izdanja na kojima su i prerade na engleskom jeziku ranije nam poznatih pjesama Discipline, obilježene i snažnim glasom crnopute pjevačice Gofie Bebe i mahnitim bubnjanjem Petea Warrena iz Aucklanda, Novi Zeland zasjale u drugačijem kontekstu od izvornog. Da je možda umjesto u London otišao u Detroit, tamo bi bendovi poput The Dirtbobmsa, The Bellraysa pa i The White Stripesa vjerojatno učas shvatili kakav je Koja majstor i zašto je tako lako našao poveznicu između engleskog punka, jugoslavenskog novog vala i Motowna.

Dubrovnik, 250616.
Na ovogodisnjoj glazbenoj manifestaciji Puntizela nastupila je i grupa Disciplina kitschme.
Foto: Tonci Plazibat / CROPIX
Tonci Plazibat / CROPIX
Disciplina kitschme na festivalu Puntižela kod Dubrovnika 2016.

No, stari hitovi Discipline kičme u novom ruhu i na engleskom jeziku ipak su doprijeli do određenih slušatelja na potezu od Londona preko Amsterdama pa do Tokija. Nakon prvog albuma "I Think I See Myself On CCTV" Disciplin A Kitschme u londonskom On-U Sound studiju reggae/dub revolucionara Adriana Sherwooda, uz pomoć legendarnog gitarista i producenta Skip McDonalda snima još jedan album - "Heavy Bass Blues".

Nekoliko novih i nekoliko prerada starijih pjesama potvrdili su da je Disciplin A Kitschme tada bila unikatna grupa na londonskoj klupskoj sceni, ali kako je britansko tržište okrenuto uglavnom svojim, često tek dobro izreklamiranim, a zapravo lažnim "veličinama", uz naklon amerčikim zvijezdama i pokojem alter-rock bendu,tako se Koja nakon trećeg albuma "Refresh Your Senses. NOW!", snimljenog s novim mladim drum’n’bass bubnjarem Will Parkerom, vraća u Beograd.

Predstojeći koncert u Močvari bit će, uz izbor pjesama iz "londonske faze, nadopunjen i dobro poznatim, antologijskim pjesmama, zapravo underground hitovima Discipline iz 80-ih s kojima je Koja bio ispred svog vremena da bi izdržao taj najvažniji test i sud kojeg glazba može podnijeti. Protoka vremena u kojem su mnogi njegovi kolege bacili oruđe u trnje ili otišli Bogu na ispovijest jer se nisu mogli suočiti s novim životnim okolnostima u odnosu na "zlatne osamdesete". Borac poput Koje čiji je genij bio i ostao cijenjen kod manjine, ali ne i dovoljno prepoznat kod šire publike, takvu predaju nije si mogao dopustiti i to je jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg ga toliko cijenim pa i volim, makar se ponekad i posvađali.

Uostalom, Koja je producirao i albume Obojenog programa ("Najvažnije biti zdrav") i Boya ("78") koje sam objavio malo pred rat, a čije je izbijanje onemogućilo da za (Čikarin) i moj Search & Enjoy objavim i barem jedan album Discipline oko čega smo načelno imali usmeni dogovor. To neobjavljivanje barem jednog albuma Discipline, a bio sam u kontaktu oko sličnih poduhvata i s Partibrejkersima, Orgazmom, Psihomodom (kasnije sam ipak s njima realizirao "Unpljugd"), Rambom i nekolicinom drugih neke su od onih stvari za kojima u životu najviše žalim što ih nisam uspio obaviti.

E pa zato i postoje ovakvi koncerti, između ostalog da klinci nadoknade nešto što su ranije, jer su bili premali ili nerođeni, propustili, a nama starcima da se prisjetimo zašto su neke glazbene ličnosti ovdje bile daleko ispred ili barem u ravni s nekim od (underground) rock velikana iz Amerike, Velike Britanije, Skandinavije i Australije. Okrenite kako god želite, ali u 80-ima ćete naći malo tako odvaljenih i briljantnih albuma u cijelome svijetu u odnosu na najviše dosege Discipline, a tako je i danas jer i najnoviji "Opet", treći u nizu albuma objavljenih nakon povratka iz Londona u Beograd, potvrđuje Kojinu reputaciju glazbenog genija koji je bjelački post-punk tako fascinantno uvezao s afro-američkim korijenima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 19:11