PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ ‘Kad radio kaže uspori, ja ubrzam’, novi je moto istinske kraljice popa

Bez ikakve najave, kao da je posrijedi anonimna debitantica a ne ponajveća pop zvijezda današnjice, Beyonce je na iTunesima objavila peti album jednostavnog naziva “Beyonce”.

Doduše, slično je početkom godine učinio David Bowie s povratničkim singlom “Where Are We Now” s deset godina iščekivanog albuma “The Next Day”, odnosno My Bloody Valentine s također povratničkim albumom “m b v”, a Beyonce i njezin tim u doba kad nas maltretiraju preglasnim i preagresivnim marketingom odlučio je primijeniti ipak ne baš uobičajenu taktiku objave albuma čime je u startu suzbijeno i ilegalno “curenje” na internetu prije objave albuma koji je u ovom slučaju, zbog Beyoncinog nezadovoljstva snimkama, kasnio desetak mjeseci.

Jedan od mastermindova iza novog albuma Beyonce zacijelo je i njezin suprug Jay-Z koji je svoj album “Magna Carta... Holy Grail” ljetos prvotno objavio uz Samsungovu aplikaciju i samo ga u tom formatu prodao u više od milijun primjeraka. Sličnu brojku je na iTunesima dosegnuo i “Beyonce” pa je to dalo vjetra u leđa legalnom downloadu koji već neko vrijeme stagnira, dočim rast uporabe legalnih streaming servisa ne uspijeva ni izvođačima ni diskografima nadoknaditi pad zarade od prodaje download pjesama i CD-a. No, ako je “teškašima” pop glazbe poput bračnog para Carter interesantnije nove albume objaviti prvo u downloadu, a tek potom na CD-u, onda je trend zamjetan. CD neumitno postaje stvar prošlosti, ali ne i album kao forma zanimljiva i najvećim pop zvijezdama. “Beyonce” se mogao legalno “skinuti” samo u cijelosti.

I ne samo to, posrijedi je kolekcija od 14 pjesama koju prati 17 luksuznih videospotova snimljenih na lokacijama diljem svijeta jer Beyonce, kako sama kaže, “ne samo da čuje nego i vizualizira glazbu”. Takvu, pomalo stupidnu izjavu možete progutati samo ako je izvali Beyonce ili Madonna, ali neka joj bude, iako svi znamo da je njezina zamamna pojava već godinama neizostavan mamac pjevačice kojoj, srećom, ne nedostaju izvanredan glas, a sada i ponajbolje pjesme ili najcjelovitiji album u impresivnoj karijeri. Privatno i javno se na ovom “obiteljskom albumu” najviše preklopilo u pjesmi “Partition” u kojoj Beyonce izvodi striptiz za Jay-Z-a te u odjavnoj skladbi “Blue” u kojoj se čuje i glasić njezine kćerkice Blue Ivy.

Čak je i popis suradnika na “Beyonce” nalik popisu suradnika na “Magna Carta... Holy Grail” pa uz gostovanja Justina Timberlakea i Franka Oceana producentske role imaju Timbaland i neizbježni Pharell Williams koji je prste imao i u nizu drugih najuspješnijih pop, R&B, rap i electro albuma 2013. godine, uključivši i “Random Access Memories” Daft Punka. Zbog toga, ali i kapaciteta Beyonce, njezin peti album daleko je iznad ovojesenskih, bombastično reklamiranih, a estetski groznih albuma Katy Perry, Miley Cyrus i Britney Spears koja je od Madonne svojedobno, tako ispada, primila “poljubac smrti”, a ne žezlo njezine nasljednice. Ako netko danas ima pravo na titulu Madonne, onda je to prije Beyonce nego Lady Gaga, mada osobno i dalje zastupam teoriju po kojoj živimo u svijetu s “madonnama za raznolike ukuse”.

Ipak, “Beyonce”, auditivno i vizualno podsjeća na Madonninu “Eroticu”, a zahvaljujući interesantnom stapanju nokturalne elektronike, avangardnog R&B sazvučja, elegantnog popa i besprijekornih vokalnih dosega debelo je iznad prevladavajućeg dance i pop neukusa Miley, Katy, Britney, Rihanne i drugih, a mnogo bliži zanimljivijim i ukusnijim pop djelima kakve su u posljednje vrijeme objavile Janelle Monae pa čak i Lorde i Lana Del Rey. Iako iza njega ne stoji neka velika ideja, zanimljiviji je od konceptualnog Gaginog albuma “ARTPOP”. Premda su pjesme glatke, seksi, sočne i erotične Beyonce je uspjela proturiti i feminističke stavove koji ovdje nisu bez pokrića te izraziti vlastitu ranjivost i nježnost. Pri tome, premda jest najglamuroznija i najseksepilnija pop diva, ona se predstavlja kao žena, majka i domaćica koja čvrsto stoji na zemlji i naporno radi, a u što smo se mogli uvjeriti i na njezinim nastupima u Zagrebu. Usto, ne želi slijediti trendove nego ih postavljati pa nam pjeva “kad radio kaže ubrzaj, ja radije usporim”. Pametno.