"Imam ideju za emisiju ‘Sjeverozapadni prolaz‘. Nisam ništa snimio, ali zamisli da si u mračnoj šumi s hukom sove u pozadini i oblakom koji zakriljuje Mjesec dok stabla platane nježno šume. Prekrasna problematična djevojka izlazi iz šume, hoda prema kameri…". Tako je redatelj David Lynch u uredu skladatelja filmske glazbe Angela Badalamentija, preko puta njujorškog Carnegie Halla, objasnio kakvu glazbu želi za seriju koju ćemo upoznati pod nazivom "Twin Peaks", a čija je radnja smještena u ruralnu zabit sjeverozapadnog kutka SAD-a, tamo negdje otkud je sa svojom gitarističkom bukom i urlicima Kurta Cobaina nahrupila Nirvana. Poveznica između "Twin Peaksa" i grunge-rocka bile su i karirane flanel košulje, ali to je već druga priča jer ovo je in memoriam njujorškom skladatelju Angelu Badalamentiju.
Vjerojatno i danas pamtite koliko lijepe, toliko i jezovite melodije iz te kultne serije čije smo nastavke ovdje, u doba ni rata ni mira, iz tjedna u tjedan nestrpljivo iščekivali jer su nam internet, streaming servisi i binge-watching serija bili nepoznata budućnost. I u tom "gledanju na rate" iz tjedna u tjedan krila se čar "Twin Peaksa"; uvrnute Lynchove napetice za koju je Badalamenti kreirao perfektan soundtrack kojim su carevale velike twang gitare, elegantni sintesajzeri, napeti jazz-puhači kao iz nekog starog noir-filma, prigušene udaraljke, uključujući vibrafon, i prateći vokali koji kao da su pristigli iz talijanskih kancona ili američkih doo wop hitova 50-ih. Čarobno i ništa manje od toga i također jedan od razloga zbog kojeg sam obožavao "Twin Peaks" premda je bilo teško odlučiti u koga bih se više zaljubio; fatalnu Audrey Home (Sherylin Fenn), djevojku iz susjedstva Shelly Johnson (Mädchen Amick) ili pronicljivu i tihu Donnu Hayward (Lara Flynn Boyle).
No, "Twin Peaks", čije smo epizode ako bismo u vrijeme prikazivanja išli u grad snimali na videorekorder, nije bila prva, a ni jedina suradnja Lyncha i Badalamentija. Potonji je skladao i glazbu za također kultni film "Blue Velvet" (1986.) koji pamtimo i zbog dramatične naslovne teme, a potom i finog ubacivanja prerade "Blue Velvet" Bobbyja Wintona, izvornih verzija "In Dreams" Roya Orbisona, "Love Letters" tada već zaboravljene Ketty Lester i "Mysteries Of Love" s Julee Cruise koju je Badalamenti skladao inspiriran radovima Cocteau Twinsa i This Mortal Coila. Badalamentiju je to bio tek treći filmski soundtrack u karijeri, a s Lynchem će kao skladatelj surađivati i na njegovim filmovima "Wild At Heart", "Mulholland Drive", "Lost Highway", "The Straight Story". Skladao je i za "The Beach" Dannyja Boylea te za neke of filmova Paula Schradera, Joela Schumachera, Chucka Russella i drugih, uglavnom za noir-filmove, erotske drame i horore.
Ipak, tom skladatelju filmske glazbe - rođenom 22. ožujka 1937. godine u njujorškom Brooklynu, klasično obrazovanom glazbeniku i djetetu iz braka dvoje američkih Talijana, a koji se rano zakačio za jazz, latino i pop glazbu - svojevrsni znak prepoznavanja ostala je suradnja s Lynchom, osobito za serijal i film "Twin Peaks". Osvojio je Grammy i Emy nagrade, a surađivao je i s glazbenicima poput Nine Simone, Davida Bowieja, Paula McCartneyja, Shirley Bassey, Marianne Faithfull, Lize Minnelli i Pet Shop Boysa te skladao glazbu za paljenje baklje na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni. Umro je 12. prosinca prirodnom smrću, okružen obitelji u svom domu u New Jerseyju.