Ima tome ravno 30 godina kako smo se Ripper, Kralja, Denyken, Tomo Šunjić i ja znali nalaziti oko podneva ispred dućana "Prehrane" u Preradovićevoj. Pipsi su tek snimali "Dinamo ja volim" čijem ću prvom izdanju na polulegalno tiskanoj audio-kaseti u tiraži od 5000 primjeraka ubrzo kumovati, a mi uz kavu i/ili pivo kovali planove i snivali snove o izdavanju ploča i koncertima. Bili smo u najboljim godinama, a iako nam je rat dokinuo mladost pokušavali smo, unatoč nenormalnim okolnostima, iz svojih života izvući najbolje. Živjeti rock‘n‘roll, unatoč svemu što nam se sručilo na glavu. Jebi ga, samo jednom si mlad i samo jednom se živi.
Vanesa Pandzic/Cropix