IN MEMORIAM (1942. - 2011.)

Otišao je najveći rock-saksofonist Big Man Clemons

ZAGREB - U subotu, 18. lipnja 2011., od posljedica moždanog udara koji je šest dana prije doživio u svojoj 70. godini, umro je ClarenceBig ManClemons, glazbenički i vizualno jedan od dva-tri najistaknutija člana Springsteenova E Street Banda, sin vlasnika ribarnice Clarencea Clemonsa Seniora i njegove supruge Thelme.

Clarence stariji devetogodišnjem je sinu za Božić poklonio saksofon, a ujak prvi album Kinga Curtisa, čiji su radovi s Coastersima trajno inficirali Clarencea mlađeg. Možda bi Clarence zanemario saksofon i u osamnaestoj godini potpisao za neki NFL klub te postao profesionalni igrač američkog nogometa, ali automobilska ga je nesreća sa sportskog kolosijeka ipak gurnula na glazbenički.

Za razliku od električne gitare, malo tko bi se usudio navesti saksofon kao ključan ili važan instrument u rock- glazbi. Teško da se takvoj tezi može išta zamjeriti osim u jednom slučaju - kad bi u saksofon punim plućima puhnuo Clarence “Big Man” Clemons. Tada bi čak tri gitare E Street Banda - Springsteenova, Van Zandtova i Lofgrenova - bile potisnute u drugi plan, a korak ispred svih stupio najveći od svih saksofonista koji su ikada zasvirali rock’n’roll.

Obojio je pjesme

Nikada nitko nije svojim saksofonom, a to nije samo moj ukus ili Springsteenova preferencija, tako obojio niti jednu rock-pjesmu kao što je to Clarence činio u Springsteenovim pjesmama, uključiujući epohalnu “Born To Run” s najboljim saksofonskim solom u bilo kojoj snimljenoj rock-pjesmi, pa “Jungleland” s onim valovima tuge ili klasična soul pjesma “Tenth Avenue Freeze-Out” s istog albuma u kojoj Springsteen priča kako se u njegovu bendu i životu sve promijenilo kad je u E Street Band ušao “Big Man”.

Ta promjena koju je sa sobom u Springsteenovo stvaralaštvo i sviračko-scensku energiju E Street Banda unio Clarence Clemons raznolika je i vrlo obojana, čak i rasno, ali ipak se može svesti na tri ključna momenta.

Prvi je da do tada gotovo nitko, unatoč dugoj povijesti jazza i bluesa te neprikrivenoj ulozi saksofona u porađanju rock’n’rolla, nije tom instrumentu odredio tako važno mjesto u rock-glazbi kao što je to u E Street Bandu i Springsteenovim pjesmama učinio Clemons. Drugi moment je onaj kojim je Clarence svojim saksofonom E Street Band prometnuo u rock’n’soul sastav, čime je stvorena zvučna podloga kojom je Springsteenu omogućena rola ceremonijal-majstora velike rock’n’roll fešte ili prvosvećenika svečanog misnog slavlja rock-glazbe kao ultimativnog sjedinjenja publike i izvođača, o čemu je Clemons Springsteenu pričao kao unuk baptisičkog svećenika.

S Lady Gagom

Treći je onaj da su nakon što su 1972. prvi put odsvirali “Spirit In The Night” i Big Man i Boss shvatili da su “karike koje nedostaju” u njihovim životima.

To prijateljstvo vizualno je posvjedočeno na tisuće puta, zna to svatko tko je ikada bio na barem jednom koncertu Brucea Springsteena i E Street Banda, no jedna fotografija, crnobijela Erica Meole s omota za album “Born To Run”, savršeno je dočarala jedno istinski duboko i veliko prijateljstvo i oslonac koji su Springsteen i Clemons našli jedan u drugome.

Taj omot, zahvaljujući spomenutoj fotografiji, ulazi u pet najboljih ovitaka albuma otkako je izumljena LP ploča, ako mene pitate, baš kao što E Street Band, zahvaljujući i saksofonu Clarencea Clemonsa - spomenimo samo njegov doprinos u “Thunder Road”, “Badlands”, “The Promised Land”, “The Ties That Binds”, “Bobby Jean”, “Independence Day” - ulaze u pet najboljih bendova u povijesti rock’n’rolla. Slučaj je htio da posljednju studijsku suradnju Clemons ostvari s Lady Gagom, a ne sa Springsteenom.

Bio je velik čovjek

“Clarence je bio moj veliki prijatelj, moj partner i s njim pokraj sebe moj bend i ja mogli smo pričati priče mnogo dublje nego što su one zapisane u našoj glazbi. Njegov život, njegova uspomena i njegova ljubav živjet će u tim pričama i u našem bendu”, izjavio je Bruce Springsteen nakon Clemonsove smrti.

Istina, Clarence Clemons davao je Springsteenovim pjesmama himničnost i zanos, oslikavao ih kao vječne i veličanstvene, do te mjere da se uputno zapitati može li E Street Band uopće opstati bez Big Mana kao njegove istaknute figure o koju se Springsteen uvijek mogao osloniti. I fizički i duhovno. Clarence Clemons je bio velik čovjek i glazbenik.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 20:32