U zabavnoj BBC-evoj seriji "Grumpy Old Men" (2003-2006) ugledni britanski "starci" iz svijeta televizije, radija, glazbe i novinarstva poput Johna Peela, Jeremyja Clarksona, Ricka Wakemana, Ricka Steina, A.A. Gilla, Boba Geldofa, Billa Nighya i drugih duhovito su "gunđali" na aspekte "modernog života" u rasponu od glasnih razgovora na mobitel preko viška prometnih znakova do najezda turista.
Dovoljno su bili stari, dokazani i face u svom poslu da nisu morali za svaku novotariju reći da je kul nego je sveli na ono što jesu u suštini, a to je glupost. U takvoj poziciji je i Sale Veruda, glavni autor KUD-a Idijoti te već niz godina frontmen trija Saša 21 na čijem je prvom albumu "VD – i1" (2014) "gunđao" o tome zašto je LP ploča bolja od drugih nosača zvuka i zašto bismo trebali umjesto ministara podmetnuti sebe pa da nas tuku. "VD – i2", s dva identična CD-a u jednom izdanju (?!), nastavlja punk-rock trasom Ramonesa i Sex Pistolsa te KUD-a Idijoti, samo s nešto drugačijim temama. Tako se u "Pušenju" sprda s pušačima, u "Jetri" s pijancima, a u "AC/DC" sa samim sobom.
Najdojmljiviji je u kritici konzumerizma "Kupi, baci" i politike osiromašenja "Svi na kontejnere", dok se "Razdvojenost" od osobne priče pretvara u kratki "soundtrack" karantene, a ne libi se pokazati i nježniju stranu u "Tata, zašto plačeš?" o odnosu s djetetom, "Daleko od doma" o smrtnosti i rock-šansoni "Plaža" o kraju ljeta kao metafori za svršetak dobrih starih vremena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....