U subotu 30. listopada Sumi Jo nastupit će u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u pratnji Zagrebačke filharmonije s baritonom Ljubomirom Puškarićem te pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića. Uoči nastupa, telefonski smo razgovarali s opernom divom čiji je lirski koloraturni sopran među najljepšim i najpoznatijim na svijetu.
Vi ste jedna od najvećih opernih umjetnica današnjice koja nastupa na najcjenjenijim pozornicama. Uz to, nastupate u najvećim opernim produkcijama uz druge velike operne umjetnike, slavne dirigente i znamenite orkestre. Kakav je osjećaj biti dijelom svega toga?
- Imala sam nevjerojatnih iskustava tijekom svih ovih godina. Ove godine obilježavam 35. godišnjicu umjetničkoga rada, a bilo je mnogo sjajnih suradnji. No moram izdvojiti rad s nevjerojatnim umjetnicima kao što su Herbert von Karajan, Zubin Mehta, Leonard Bernstein koji su fascinantni dirigenti. Raditi s njima, kao i s nekim odličnim pjevačima, za mene je bilo dragocjeno iskustvo. Pogotovo kao umjetnici koja dolazi iz Azije, gdje klasična glazba i opera nisu oduvijek bili baš popularni. Smatram svojim dostignućem to što sam i u Aziji uspjela pokazati ljepotu klasične glazbe.
Koja vam se suradnja duboko urezala u pamćenje?
- I danas pamtim Salzburški festival i Verdijev Maskenbal 1987. godine. Maestro von Karajan započeo je tu produkciju, ali je preminuo tjedan dana prije premijere. Placido Domingo i ja te cijeli ansambl bili smo tužni. U posljednji čas dirigiranje je preuzeo Georg Solti te smo ipak izveli djelo, no tijekom cijele izvedbe opere svi smo plakali, i umjetnici i publika.
U sklopu proslave planirate i veliku turneju...
- Europski dio turneje počinje u Zagrebu. To mi je vrlo važno. Nakon toga idem u Beč u Musikverein pa u Belgiju. Potom ću u New York, Južnu Koreju, a sljedeće godine u Pariz u Théâtre des Champs-Élysées. Toliko je koncerata bilo otkazano tijekom pandemije te se nadam da ću ove i sljedeće godine održati koncerte u planiranim državama.
Osvojili ste mnogo nagrada tijekom glazbene karijere. Dobitnica ste nagrade Puccini, nagrade Proud Korean, Grammy nagrade, pobjednica ste brojnih pjevačkih natjecanja, nominirani ste za Oscara i Zlatni globus… No mora da je poseban osjećaj nastupiti i na OI, gdje ste dvaput pjevali, 2008. u Pekingu i 2018. u PyeongChangu na Zimskim paraolimpijskim igrama.
- Velika sam ljubiteljica sporta: nogometa, tenisa, košarke… svih sportova! Sport i glazba govore univerzalnim jezikom koji svi možemo razumjeti i dijeliti jer tu nije važno koje si rase, religije, nacionalnosti, kojim jezikom govoriš. Vjerujem u moć glazbe i sporta. I prirodno mi je to stapanje. Pjevala sam i na otvorenju Igara i na zatvaranju. Mislim da je to i stvar sreće jer nema mnogo sportskih događaja koji cijene klasičnu glazbu, no ja sam bila uključena u te važne ceremonije i zbog toga sam vrlo počašćena.
Nakon impozantnih produkcija na kojima sudjelujete, kakav je osjećaj vratiti se u prostor s malim brojem sjedala?
- Naravno da uglavnom nastupam u tim manjim prostorima gdje pjevači ne moraju imati mikrofone, dok na stadionima ili u parkovima morate biti ozvučeni da bi vas moglo čuti 20.000 ljudi. Koncertne dvorane su mi draže jer je moj glas savršeno izvježban za takve prostore. Uživam i u nastupima pred tisućama ljudi koji nisu nužno znalci klasične glazbe. Teško da bi ta publika na stadionu uživala u Wagneru, no i to je moguće. Logičnije je da se na tim mjestima ori popularnija glazba. Ali opet, na tim događajima ljudima približavamo operu.
Poznati ste po disciplini i radu. Osim priprema za operne uloge te nastupanja po svijetu, snimili ste i više od 50 nosača zvuka za koje ste primili nagrade, članica ste žirija na međunarodnim natjecanjima pjevača, UNESCO vas je proglasio umjetnicom za mir… Odakle crpite silnu energiju za tako aktivan život?
- Iako sam građom sitna, zapravo sam vrlo snažna i u životu sam se dosta bavila sportom: aerobikom, trčanjem, plesom… To mi je pomoglo da steknem fizičku otpornost i snagu, što je utjecalo i na moju mentalnu snagu. Pokreće me i znatiželja. Svaki dan učim nešto novo. Nisam jako mlada, ali svaki mi je dan kao otvorena knjiga. Upoznajem nove ljude, u dućanu, na ulici, u kafiću… Volim upoznavati obične ljude: taksiste, cvjećare. Važno je da ne zaboravimo za koga radimo. Ne radimo samo za upućenu elitu, radimo za sve ljude. A i važno je da budemo ljubazni i dobri jedni prema drugima.
U Lisinskom ćete izvesti najljepše bel canto arije. Slavni ste po bel canto izvedbama...
- Bel canto je temelj. Kao što sama riječ kaže, to je lijepo pjevanje i cijeli život učite tu tehniku. Bel canto možete koristiti i kada pjevate Mozarta, i skladatelje romantizma, čak i crossover. Temelj je tu i ako ga imate, možete mijenjati stil, boje, ton…
Jako se veselimo vašem dolasku u Zagreb. Prije pet godina nastupili ste u Rijeci...
- Živim u Lisabonu, a u Hrvatskoj sam bila dva ili tri puta na godišnjem odmoru. Autom sam proputovala Italiju i Hrvatsku. Hrvatska je bila jedina zemlja čija mi je priroda djelovala netaknuto i nestvarno lijepo. One planine, more… Hrvatska je pravi Božji dar, raj na zemlji.
Jeste li imali prilike surađivati s nekim hrvatskim dirigentom ili pjevačem?
- Sigurno jesam, ali ovaj put sam baš uzbuđena što ću raditi sa sjajnim dirigentom Ivom Lipanovićem i nevjerojatnim baritonom Ljubomirom Puškarićem. Zamolila sam ga da mi pošalje note jedne hrvatske pjesme koju bih voljela izvesti u Lisinskom.