'ONE BAND. ONE VISION' U MAKINI Grupa Laibach svoju je četrdesetu obljetnicu počela slaviti u Puli

'Laibach je poznat po svojem kolektivnom radu i zapravo preziremo individualnost koju smatramo zastarjelom, staromodnom i u osnovi nemogućom.

U prvoj stavki našeg manifesta iz 1982. pisalo je: ‘Laibach djeluje kao tim (kolektivni duh) prema modelu industrijske proizvodnje i totalitarizma, što znači da pojedinac ne govori; to čini organizacija. Naš je rad industrijski, naš jezik politički’', tumače iz Laibach Infobiroa, uz izložbu koja se može pogledati u pulskoj galeriji Makina.

Izložba kustosice Paole Orlić “One band. One vision. Laibach Landscapes 96/19”, što asocira na single kultne grupe Queen, prva je stanica početka obilježavanja četrdesete godišnjice neprekidnog djelovanja ovog kolektiva. U galeriji koju vodi Hassan Abdelghani do kraja se ovog mjeseca može pogledati sedamnaest videoradova koje su snimili Saša Podgoršek i kolektiv Komposter iza kojeg stoje slovenski umjetnici mlađe generacije Akaša Bojić i Luka Umek. Oni su ujedno i autori velikog dijela videosadržaja, od glazbenih spotova i filmova do projekcija za grupu koju nazivaju i najkontroverznijim kulturološkim fenomena s područja bivše Jugoslavije.

I zato je bitan ovaj citat s početka teksta. Grupa Laibach sklona je kolektivnom radu, ali i kontroli. Pa tako dalje iz Infobiroa navode: “Volimo suradnju. Tijekom godina surađivali smo s brojnim umjetnicima i vanjskim suradnicima na mnogim raznolikim projektima, a kontrola je apsolutno uvijek postojala; Laibachov Informbiro bio je neprekidno na oprezu, pažljivo nadgledao i provjeravao takve suradnje kao i rezultat učinjenog posla. Nismo vjerovali nikome, pa ni sebi. Zato smo sve pregledavali po deset i više puta.”

No, bitna je razlika, kažu, sa Sašom Podgoršekom, kao i s timom Komposter: “Sašo je s nama počeo raditi davno - sa svojom se kamerom pridružio Laibachu na nekoliko turneja (u SAD-u, Rusiji, Izraelu...), nazvali smo ga našim vlastitim Bertoluccijem, Fellinijem i Pennebakerom, i kakav god rezultat našeg zajedničko grada bio, uvijek je bio dobar, u stvari, bio je vrhunski, kao i kasnije s Komposterom”.