SLAVNI PIJANIST U HRVATSKOJ

'OD KLAVIRA NISAM ODUSTAO NI KADA SU MI U ZATVORU SMRSKALI KOSTI DESNE ŠAKE' Životna priča kineskog pijanista Liu Shih Kuna

 Damir Krajac / CROPIX
Kun je vlasnik 100 škola diljem Kine, a na Karlovac Piano Festivalu njegovi učenici pohađat će seminare s mladima iz Europe

Liu Shih Kun, slavni kineski pijanist, prvi put boravi u Hrvatskoj gdje je stigao na Karlovac Piano Festival, kulturno-turistički projekt suradnje između kineskih i hrvatskih pijanista te jedan od projekata Liu Kunove škole. Cilj cijelog projekta je da se mladi kineski pijanisti od najmlađe dobi upoznaju s različitim kulturama te stječu nova glazbena i životna iskustva.

74-godišnji virtuoz već godinama održava takve projekte, uobičajene u Kini. U Hrvatsku je stigao s grupom od stotinjak mladih kineskih pijanista iz vlastitog centra, Liu Shih Kun Piano Art Center. U Karlovcu se održavaju seminari za kineske učenike koje će pohađati s polaznicima iz Hrvatske i Europe, a zadnjeg dana boravka, 16. kolovoza, svi će oni otići na prijem kod predsjednika Ive Josipovića na Brijune.

Liu Shih Kun prvi je puta u Hrvatskoj, iako ovo nije njegov prvi kontakt s hrvatskim glazbenicima.

- Već nekoliko godina imam priliku surađivati s hrvatskim glazbenicima poput sestre i brata Vidović, gitaristice Ane i pijanista Silvija. Prva zajednička suradnja bila je prije dvije godine. Anin nastup u Hong-Kongu bio je jedan od najboljih, ali i najljepših nastupa koje sam čuo - kaže ovaj veliki pijanist.

Koncert u Bijeloj kući

S Liu Shih Kunom razgovarali smo u utorak. Najprije o onome što će raditi u Hrvatskoj (nije htio otkriti što će izvoditi na koncertu u Hrvatskoj, ali je rekao kako želi hrvatsku publiku iznenaditi s nekom autohtonom melodijom), a onda o njegovom impresivnom životnom i glazbenom putu.

Rođen je, priča, u kineskom lučkom gradu Tianjinu 1939. godine, a glazba je od rođenja bila njegov životni put.

- Zahvaljujući dobrostojećoj obitelji bili smo jedna od rijetkih obitelji u Kini koja je imala klavir. Otac je bio diplomirani glazbenik, kasnije i biznismen te me odmalena poučavao da slušam glazbu. Piano sam počeo svirati s nepune tri godine - priča nam umjetnik.

U početku je bio usmjeren samo na slušanje i pamćenje, dok je note naučio čitati tek sa osam godina. Svoj izniman talent pokazao je izvedbom Beethovenovog koncerta u dobi od šest godina kad još nije znao čitati note. Prvi koncert održao je sa samo pet godina. Četiri godine kasnije osvaja zlatnu medalju na kineskom Nacionalnom pijanističkom natjecanju za djecu. Godine 1956. osvojio je treću i posebnu nagradu na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Ferenz Liszt u Mađarskoj, koju je dijelio s ruskim pijanistom Lazarom Bermanom.

Diplomirao je na Moskovskom konzervatoriju, a po povratku u Kinu zatekao je klimu u kojoj je zajednički fizički rad bio daleko više cijenjen od umjetnosti, te je Liu, da bi poslužio kao primjer, morao dva mjeseca obavljati teške fizičke poslove. Mao Ce Tung promicao je ideju nacionalne glazbe i umjetnosti utemeljenu na narodnim običajima. Tako 1959. Liu sklada klavirski koncert u kojem su prvi put u kineskoj glazbi korišteni tradicionalni kineski i klasični europski instrumenti. Također, Liu je prvi kineski pijanist koji je svirao u američkoj Bijeloj kući, ali je i prvi kineski glazbenik koji je nastupao na Tajvanu još za vrijeme velikih sukoba između te dvije zemlje. Svirao je i za Hruščova u Rusiji, kao i za predsjednike mnogih svjetskih država.

Ali, iza tih biografskih, impresivnih i gotovo glamuroznih činjenica, krije se velika drama glazbenika. Nakon velikog koncerta 1959. Liu se na dvije godine vraća u Moskvu na dodatnu specijalizaciju, međutim kada se vratio u Kinu, doživio je šok.

Svira po sluhu

U zemlju se vratio na vrhuncu Kulturne revolucije. Iako je dobio mjesto na konzervatoriju u Pekingu, zbog kritike režima te sumnje da surađuje sa sovjetskim režimom, 1966. završava u zatvoru gdje boravi punih sedam godina. U zatvoru je bio mučen, toliko temeljito da su mu gotovo smrskane kosti šake desne ruke. Mislio je, kaže, da je za njega pijanistička karijera izgubljena. Konačno je 1973. supruga uspjela prokrijumčariti njegovo pismo Mao Ce Tungu u kojem se poziva na svoju nevinost nakon čega ga oslobađaju iz zatvora. Nakon izlaska mjesece je proveo u bolnici na liječenju. Ubrzo ga Mao Ce Tung moli da nastupi s Nacionalnim simfonijskim orkestrom Kine u Pekingu. Liu nije sjeo za klavir više od sedam godina, a zahvaljujući restriktivnoj kulturnoj revoluciji postojalo je samo jedno djelo za klavir i veliki orkestar dopušteno za izvedbu - koncert Žuta rijeka s dosta kompliciranom klavirskom dionicom. Iako Liu to djelo nije nikad svirao i nije vidio note, pomoglo mu je što je skladba puštana u zatvoru preko razglasa nebrojeno puta, tako da ju je zapamtio i mogao odsvirati i bez nota.

Kada je završila Kulturna revolucija održao je koncert koji nam slikovito prepričava. Dok je on svirao okružilo ga je 80 tisuća ljudi koji su sjedili na podu kako bi ga čuli.

- Svirao sam u sredini, a publika je bila oko mene. Na kraju, kako tada nije bilo visoke tehnologije, morao sam slagati slike kao puzzle kako bih dobio cjelokupnu sliku - prepričava kroz smijeh.

Njegova pijanistička virtuoznost ostala je jednako uvjerljiva kao što je bila i prije zatočenja, a svojom neuništivom voljom uzdigao se do jednog od najpoznatijih kineskih pijanista. Njegova snimka Lisztova Klavirskog koncerta broj 1 u Es-duru u izvedbi s Bostonskim simfonijskim orkestrom pod ravnanjem Seijija Ozawe bio je svjetski bestseler. Dva legendarna ruska pijanista, Emil Giles i Sviatoslav Ricter, rekli su za njega da je “rijetko darovit i genijalan pijanist” dok jedan od najpoznatijih ruskih pijanista i pedagoga Heinrich Neuhaus smatra kako je “tehnika gospodina Liua nevjerojatna, a njegovi nastupi kao iz nekog drugog svijeta”. Od 1964. Liu je bio predstavnik Nacionalnog narodnog kongresa i zamjenik načelnika kulturnog odjela Umjetničkog vijeća Kine, gdje je djelovao niz godina. Trenutno je član Nacionalnog odbora Kineske narodno političke savjetodavne konferencije, direktor Kineskog društva za promociju kulture, predsjednik Udruge za književnost i umjetnost Hong Konga te počasni profesor na Državnom konzervatoriju u Pekingu, Šangaju i drugim gradovima u Kini.

U Hrvatsku je stigao s glazbenicom Samanthom Sun koja ga već godinama prati na koncertima, a jučer je nastupila u Mimari.

- Liu je obožavatelj kineskih drevnih instrumenata, a kako ja sviram pipu, tradicionalan četverožičani kineski muzički instrument, često nastupamo zajedno - govori Samantha dok nam pokazuje slike ovog impresivnog instrumenta.

Posjetio prijatelja

Liu Shih Kun priča, zatim, da je početkom godine bio u posjeti američkom pijanistu Van Cliburnu u Teksasu. Naime, Liu i Cliburn poznavali su se više od pola stoljeća. Godine 1958. Liu je osvojio drugu nagradu na Prvom međunarodnom pijanističkom natjecanju Čajkovski u Moskvi, na kojem je prvu nagradu osvojio Van Cliburn. Postali su dobri prijatelji, no nisu se vidjeli više od 55 godina i kad je u veljači Liu čuo kako njegov kolega boluje od raka, pijanist je odmah sjeo u avion kako bi ga posjetio. Danas je zadovoljan da ga uspio vidjeti prije smrti. Cliburn je, naime, preminuo nedugo nakon njihovog susreta. Liu je sudjelovao, kao član žirija, na netom održanom 14. međunarodnom pijanističkom natjecanju koje nosi ime po Vanu Cliburnu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 17:18