SACHER je novi bend Srđana Sachera, osnivača legendarnih Haustora i Vještica, autora brojnih hitova, kao što su "Moja prva ljubav" (Djevojke u ljetnim haljinama), "Totalno drukčiji od drugih", "Volim slušati radio", "Ne-običan dan", "Kradljivac srca", "Zlato", kompozitora koji se u svojoj bogatoj karijeri okušao ne samo u popularnoj glazbi, nego i vrlo uspješno u glazbi za film, kazalište te televiziju. Bend se predstavio singlom "Mene nisi nikad volila", uz koji su najavili i skorašnji izlazak albuma intrigantnog naslova "Biser, ambra, jantar" na kojemu će se naći 14 pjesama.
Glazbu i tekst singla potpisuje Srđan Sacher, a u aranžmanima mu se pridružuje i ostatak benda koji, uz Sachera na basu, klaviru i Kymi čine Filip Riđički (vokal, udaraljke), Ivan Beuc (6- i 12-žična gitara, bariton gitara, električni sitar), Miljan Bakić (akustična i električna gitara, prateći vokal) i Dragan Brkljačić Faca (bubnjevi, udaraljke).
Povodom izlaska singla i najave albuma porazgovarali smo sa Srđanom Sacherom i Filipom Riđičkim.
Filip Riđički i Srđan Sacher
Kakav je osjećaj "vratiti se" s novim singlom u novo doba, u novim okolnostima?
Sacher: Ne mogu reći da osjećam da se ikamo vraćam niti da je nastupilo neko novo doba. Svi elementi ovog doba postojali su i - dapače, bili su začeti u onom što bi, dakle, trebalo biti staro doba. Pisanje pjesama i skladanje glazbe definirajući je dio mog habitusa, to je kruh koji jedem i zrak koji udišem. Ne znam kako bih uopće postojao bez toga. To što me u raznim vremenima ima manje ili više u javnosti, to je samo pjena iznad vode, kako je rekao pjesnik.
Od vremena Haustora, Vještica ili Dee Dee Melow-a, kad sam bio prisutniji u javnosti, napisao sam i skladao hrpe pjesama. Ipak, u jednom sam trenutku odlučio reducirati obujam publike na one ljude koji su mi važni i koji me okružuju. Otuda i privid da sam bio otišao. Dobro, i živio sam okolo neke godine (dvadeset i jednu adresu smo nabrojali, supruga i ja).
Što se pak tiče novog singla, pjesma 'Mene nisi nikad volila' može posvjedočiti o kontinuitetu o kojem govorim.
Što možemo očekivati od novog albuma u smislu zvuka, kad bi se on trebao pojaviti vani?
Sacher: Što se zvuka tiče, singl paradigmatično ocrtava atmosferu cijelog albuma. To je zvuk koji sam jasno postulirao još na pjesmama koje sam radio s Vješticama, samo sam dodao još i solo gitaru. I brdo nekih čudnih, nesvakidašnjih (barem u rocku) glazbala - električni sitar, charango, sikusi i antara, pianet, fretless gitara, moj Gibson EB0 u harmoniji s Jolana Alexis 2 Super i tako....
A kad će izaći..., nadam se uskoro, sve je smiksano, masterirano i gotovo. Nestrpljiv sam, i ja i bend.
Zvijezda "Crno-bijelog svijeta" Filip Riđički, muzičar iz Like Kolorado, priključen je bendu na udaraljkama i vokalu. Možete li nam približiti kako je došlo do te suradnje, gdje ste se sprijateljili s Filipom, kad ste shvatili da možete i želite glazbeno surađivati?
Sacher: Filip je sin mog prijatelja. Dakle, Filipa na neki način znam i otprije nego se rodio. Njegov se stari na samim počecima kolebao između muzike (trebao je svirati gitaru u prvoj postavi Haustora) i filma, da bi se odlučio za film, što je bilo u redu jer je imao veliki talent za to. Uz to je i autor svih fotografija i dizajna omota za album Haustora 'Treći svijet'.
Poslije smo radili zajedno na dokumentarnom projektu 'Pax Christi' za koji sam napisao glazbu i mislio sam da smo time bili otvorili novu aveniju u našem odnosu. Ali on se tad ostavio filma i prešao u diplomaciju, što je bila čista prodaja duše vragu, samo što je Robert Johnson na svojem raskršću za svoju dušu od vraga primio talent, dok je Filipov stari, loš trgovac kakav je uvijek bio, dušu prodao vragu, a da zauzvrat nije od vraga ništa dobio jer je talent ionako već imao. Ne mogu to promijeniti, ali ga mogu s veseljem podbadati kad god mi se ukaže prilika. A radije bih da ne...
No to, naravno, nije temelj Filipove i moje suradnje, nego samo neka pozadina. Filip ima upravo onu boju glasa koju traže moje pjesme. Ima još nešto što je vrlo vrijedno i rijetko kod pjevača: osjeća to o čemu pjeva i taj osjećaj zna pretočiti u interpretaciju. Gluma je pjevanje drugim sredstvima, a Filip sjajno objedinjuje te svoje dvije strasti: glumu i pjevanje. A kako pripadamo srodnim korijenima, nije neobično da se ta njegova vlastitost poklopila s mojom vlastitošću. Uostalom, Filipa je bubnjevima učio i Boris Leiner tako da je oduvijek rastao okružen mojom i generacijom njegovog starog.
Može li se danas biti "totalno drukčiji od drugih", je li ostalo prostora za takvo što i kakvom bi se alkemijom trebalo služiti u procesu?
Sacher: Uvijek se može, ma ne samo da se može, nego se i mora biti svoj ili 'totalno drukčiji od drugih'. Ja nikad nisam nastojao biti drukčiji od drugih, ali sam to uvijek bio, kao uostalom i svatko drugi... U cijeloj povijesti svemira svatko od nas unikatna je pojava, s time da morate imati na umu da je taj stih određeno poetsko pretjerivanje.
Da vidite dva ista oblaka, ili dva ista stabla, ili dva ista kamena... pomislili biste da s vama nešto nije u redu ili da ste previše popili. Gleichschaltung nije prirodna pojava i puno je nasilja potrebno da se ljude na to natjera.
Filip Riđički i Srđan Sacher
Kako uspješno balansirati između glume, pjevanja, pisanja tekstova i DJ-anja? Notesi, to do liste, samokontrola ili nešto treće?
Riđički: Svi mi nosimo više šešira. Jedan moj pakistanski prijatelj živi u proširenoj obitelji koja podrazumijeva nekoliko generacija pod istim krovom i jednom mi je rekao kako, kad se vrati s posla kući, u kuću ulazi kao sin, otac, unuk i suprug. Sve su to vrlo različite uloge koje objedinjuje jedna te ista osoba. Niti u jednoj on ne laže ili se pretvara da je nešto što zapravo nije, a zbir svih tih osoba napokon tvori njega samoga i sveukupnoga.
Pjevanje, gluma, pisanje..., sve su to zrake jednog istog sunca, pritoci jedne iste rijeke. Sve su to manifestacije jednog istog nastojanja razumijevanja, procesuiranja i komuniciranja svijeta oko nas i naših odgovora na izazove tog svijeta. Opredmećuju li se ta nastojanja olovkom, mikrofonom ili kistom, potpuno je svejedno. Važno je samo da to radimo iskreno i da se putem dobro zabavljamo. Notes ne nosim, liste ne pišem, a samokontrolu još nisam upoznao. I nadam se da neću.
Jeste li stigli u SACHER da ostanete, kako vidite daljnji put benda?
Riđički: Neki dan gledao sam onu mladu tenisačicu na Wimbledonu, koja je rekla da je potpuno ošamućena činjenicom da igra protiv tenisačice koja joj je od malih nogu bila uzor. Kad me Sacher pozvao da radimo zajedno, osjetio sam se upravo tako: Molim? Tko? Ja? Si ozbiljan? Daj nemoj zezat'... Sacher je jedan od autora koji su me odredili kao glazbenika. Odrastao sam uz Sacherove pjesme, upijao sam ih doslovce otkako znam za sebe, sve ih znam i sve sam ih pjevao pod tušem ili fućkao hodajući ulicom. Moja je jedina rezerva bila - hoću li otpjevati te nove pjesme kako treba.
No ovaj izlet u suradnju sa Sacherom ne znači da se išta mijenja u mom svijetu. I dalje sam bez ostatka posvećen mom bendu Lika Kolorado i svoju budućnost vidim prvenstveno u tom okviru.
Znamo vas kao pjevača, bubnjara, koja uloga na stejdžu vam više odgovara, ona u kojoj ste istaknuti ili ona u kojoj ostajete u sjeni? Kako komparirate ta dva iskustva?
Riđički: Okolnosti određuju naše mjesto u određenom trenutku i zbivanju. Kao pjevač, nužno moraš biti eksponiran i držati interes publike. Ne možeš biti sramežljivi pjevač. Ako taj pritisak frontmena ne možeš nositi, radi nešto drugo. Kao bubnjar, tu ulogu prepuštaš nekom drugom i niti ne tražiš da sva svjetla budu usmjerena na tebe. Ako ti ne odgovara biti dijelom orkestra i hoćeš biti prva violina, opet - radi nešto drugo. Moraš znati svoje mjesto i znati da svoj doprinos možeš dati i iz pozadine. Dakle, okolnosti određuju moj stav i veseli me da podjednako mogu uživati u bilo kojoj od tih uloga.