Dvadeset i tri godine nakon albuma "1999-2000" na kojem sam radio kao urednik izdanja, tada ujedno i prvom bez Marijana Bana, Daleka obala objavila je novo izdanje - "Kao sad". I izvela najteži trik koji može izvesti jedan rock-bend, a taj je da uspije zamijeniti tako amblematičnog frontmena kakav je u Dalekoj obali bio Marijan Ban, koji je k tome bio i glavni autor stihova. Misija koja se sve do 2020. godine činila nemogućom, gotovo je slučajno ispala ne samo mogućom nego i dobitnom jer u jednom trenu samo saksofonist Jakša Kriletić Kordes dostojno je zamijenio Banov vokalni stil, ne samo bojom i intonacijom glasa nego i načinom pjevanja. A i Hrepa, Jadran i Ukić potrudili su se da s Jakšom, čiji saksofon moćno struji u instrumentariju Daleke obale, ispišu, skladaju i ispjevaju novi set neočekivano jakih pjesama koji bi ubrzo mogli nadopuniti hit-kolekciju tog benda koji i danas vješto balansira na granici rocka i popa.
Album za ugodnu vožnju uz opore i gorke pjesme o propalim ljubavnim vezama, slatkom iščekivanju nove ljubavne avanture i pustopašnom životu, smješten je između šansonijerskog ugođaja kao trade-marka Bana (koji je dao pristanak da ga u Dalekoj obali zamijeni Jakša), talijanske kancone, "splitskog đira", West Coast rocka, finih umetaka countryja, folka, bluesa i psihodelije, saksofonskih dionica kakve je Bruceu Springsteenu svirao pokojni Clarence Clemons, pa čak i reggaea, pub-rocka, new wavea i punka. Jakša izvrsno zna kako saksofon prometnuti u moćno rock oružje, a s obzirom na stilsku razbarušenost "Kao sad" ipak zvuči koherentno. Doduše, prva polovina albuma nešto je jača od druge, možda se moglo "Nevinu kurvu" drugačije nasloviti u naslovu i u refrenu, a "Rođendan, Božić i Novu godinu" izostaviti pa je plasirati kao non-album singl jer se ovdje ni tematski ni ugođajem ne uklapa. Nešto bi se slično moglo reći iza "U reggaeu je spas", koja započinje kao još jedna teorija zavjere, no humor i svirka izvlače je iz potencijalnog "ravnozemljaškog" gliba i promeću u potencijalni ljetni hit.
S obzirom na dobru prođu u Domu sportova u travnju ove godine i sutrašnji koncert u Tvornici kulture te solidan prolaz singlova na radijskim top-listama u protekle dvije godine, a sada i na konto solidnog albuma "Kao sad", čini se da Daleka obala počinje živjeti drugu mladost. Opravdano jer Hrepa, Ukić, Jadran, a sada i Jakša zaslužuju da nastave tamo gdje su stali s Banom za kojeg bi također volio da se vrati s novim albumom. Kao nekad, rekla bi fraza. Pardon, kao sad, rekla bi Daleka obala koja jedina može i zna pomiriti odjeke Woodstocka i zlatnih dana Splitskog festivala.
DALEKA OBALA
Kao sad
Dancing Bear
žanr: pop/rock
ocjena: 3 i pol
---------------