ZAGREB - U četrdeset godina, koliko je prošlo od Hendrixove smrti, obožavatelji su se već nekoliko puta gadno opekli na njegovim posthumno objavljenim albumima.
Za razliku od nekih posthumno objavljenih albuma koji su patili od viška nadodanih instrumenata ili neadekvatnih produkcijskih zahvata, ponekad i od glazbenika ili producenata koji nikada nisu surađivali s Hendrixom, “Valleys Of Neptune” je čist od tih upitnih nadosnimavanja.
Vrh ostavštine
Je li to znak poštenijeg i pametnijeg postupanja s Hendrixovom ostavštinom, sada povjerenoj na brigu njegovoj polusestri Janie koja tvrdi da u arhivama leži još neobjavljenih snimaka za barem desetljeće postupnog arheološkog diskografskog rada, ostaje da se vidi.
Ipak, ni kroz “Valleys Of Neptune”, kao ni kroz druge njegove snimke, nećemo saznati kako bi zvučala velika fuzija Hendrixa i Milesa Davisa, a ni kako bi se Hendrix razvijao. Jednostavno, umro je premlad i prerano. Ali, i s time što je snimio zauvijek je promijenio i zadužio rock’n’roll. Od ukupno 12 snimaka dugih 60 minuta barem pola su poznate od ranije. Neke se sada javljaju u čišćem obliku, bez nadosnimavanja, dok su “Stone Free”, “Fire” i “Red House” ovdje uvrštene kasnije, “razvijenije” verzije Hendrixovih klasika. Creamov klasik “Sunshine Of Your Love” Hendrix je često izvodio uživo, a ovdje je uvršten kao neobuzdani studijski jamming. Ranije ove verzije baš i nisu bile tako lako nabavljive. Nabrijana i napaljena “Mr. Bad Luck” u nekim je verzijama bila poznata kao “Look Over Yonder” dok je “Lullaby For The Summer” instrumentalna verzija “Ezy Ridera”. Valovita “Ships Passing Through The Night” s orguljama koje se nadmeću s gitarom i zaključna “Crying In The Blue Rain” spadaju u one koje su “hendrixolozi” najviše tražili, no sjajne su i funkoidna obrada “Bleeding Heart” Elmora Jamesa te Hendrixov napeti blues-rock “Hear My Train A Comin'” (poznat s box-seta “Jimi Hendrix Experience”, 2000.). Najtraženija, naslovna, kozmički lijepa i melodična “Valleys Of Neptune” doista spada u vrh Hendrixove ostavštine.
Kao cjeloviti album
U ovom slaganju poznatih snimaka s tek nekoliko noviteta, jedno je ipak nepobitno. Kako većina snimaka potječe iz 1969. te kako je tonski majstor i Hendrixov suradnik Eddie Kramer sjajno obavio posao, ostavljajući snimke čistima, a podarujući im iskričavost i dinamičnost, “Valleys Of Neptune” solidno funkcionira kao cjeloviti album. Zamalo i kao “zagubljeni album tranzicije između Experiencea i Band Of Gypsies” na kojem se još jednom potvrđuje Hendrixova virtuoznost genija opijenog bluesom za koji je velika šteta što nije poživio duže. Tko zna gdje bi nas sve odveo tijekom 70-ih, 80-ih i 90-ih?