Romska glazba spojena s urbanim glazbenim utjecajima, a sve to uz izraženi aktivizam - to je najjednostavniji opis grupe Kal, koja u nedjelju, 26. studenoga, dolazi u zagrebačku Močvaru dok dan prije svira u šibenskom klubu Azimut.
Kal je jedna od grupa na čijim je koncertima uvijek zagarantirana velika količina zabave, a pjevač i gitarist benda, Dragan Ristić, poznat je i po svojem društvenom angažmanu, prije svega po pitanju prava romske zajednice. On je jedan od umjetnika s kojima je uvijek užitak popričati pa je tako bilo i u ovom razgovoru uoči zagrebačkog koncerta. Za početak smo se uhvatili korijena jer je Kal osnovan sad već daleke 1996. godine i od početka je spajao romsku glazbu s modernim utjecajima. Zanimalo nas je kako je publika prihvatila njihovu muziku u tim počecima.
- Za domaću publiku to je bilo apsolutno iznenađenje jer su očekivali ono što su od Roma i njihove glazbe očekivali stotinama godina. Umjesto toga dobili su apsolutnu provokaciju i generaciju umjetnika romskog porijekla koja je lebdjela na društvenim promjenama koje su se događale u regiji. Iako duboko ukorijenjeni u romskom identitetu, Kal je uvijek bio glazbeno raskrižje raznih glazbenih formi koje savršeno korespondiraju s romskim tradicijskim glazbenim naslijeđem. Europa je već bila spremna za ovakva glazbena iznenađenja pa nam je tamo bilo jednostavnije negoli u balkanskom ‘karakazanu‘.
U svojoj glazbi spajate puno stilova - od ska muzike, rocka, bluesa, swinga, popa, jazza. Na kraju ste se etiketirali kao "rock&roma". Je li to najbolji opis vaše glazbe?
- Da, rekao bih da jest. Višestoljetno lutanje jednog nepravedno ‘prokuženog‘ naroda utjecalo je na kulturne prostore svih naroda svijeta. Muzika Kala je, siguran sam, posljedica upravo gore rečenog .
Iako ste bili i diskografski uspješni, snaga Kala je, kako često ističete, u koncertima. Odsvirali ste ih jako puno, znate li otprilike koliko je to? Imate li neke koje biste voljeli izdvojiti?
- Bilo je puno koncerata, iako nismo vodili evidenciju, samo u Europi, izvan regije, odsvirali smo više od 1500 koncerata. Ostaje u pamćenju turneja s njujorškom gypsy punk atrakcijom Gogol Bordello u 45 gradova širom SAD-a. Izdvojio bih i nastupe sa Sami Yaffa, bas gitaristom benda New York Dolls.
Kal je dva svoja albuma objavio za Asphalt Tango, a jedan za ARC Music, obje poznate izdavačke kuće u world musicu. Kako je došlo do suradnje s njima? Koliko takvi izdavači mogu pomoći bendu u karijeri?
- Kad imaš dobar proizvod, stvari su puno jednostavnije. Usuđujem se reći kako je Kal koncipirao novi glazbeni pravac kojeg, kako vidim, slijede mnogi bendovi širom svijeta. Citirao bih Ramba Amadeusa koji je, slušajući naše snimke, rekao: ‘Kad je nešto dobro, zvučat će dobro i na šporetu‘. Dakle, dobra glazba će uvijek naći put do slušatelja. Pritom nikako ne zaboravljam da živimo u vremenu industrije kulture u kojoj je neophodno poznavanje i drugih vještina osim stvaranja glazbe.
Dugo već niste objavili album. Pjesme/singlovi/spotovi se pojavljuju, ali albuma nema. Znači li to da ste odustali od albuma ili se jednostavno nije dogodio trenutak za njega?
- Prije će biti ovo drugo. Sad smo na putu da u sljedećoj godini izdamo novi album . Za razliku od pop kulture koja ‘trpi‘ singlove, u world music svijetu to je malo drugačije. Zbog toga smo odlučili objaviti novi album .
Uz glazbu, poznati ste i kao aktivist, prije svega kao borac za romska prava. Znamo da su Romi često obespravljeni u svim državama nastalima iz bivše Jugoslavije. Mislite li da se stvari kreću nabolje po tom pitanju?
- Posljednjih 30 godina pokazalo se da je rješavanje romskog problema dugotrajan proces. Za razliku od komunizma u kojem smo svi bili ‘jednaki‘, uslijed demokratskih promjena mnoge manjine, a među njima i Romi, postali su nejednaki. Očito je da će biti potrebno dosta vremena da se stvari pomjere s mrtve točke. Koliko ćemo u tome uspjeti ovisi koliko od manjine, toliko i od većine.
U Hrvatskoj je romskoj djeci često onemogućen odlazak u školu od strane njihovih roditelja. Što mislite o tom problemu?
- Morate razumjeti da su Romi narod koji je stoljećima živio na socijalnim marginama. Romima u Hrvatskoj potrebna je kritična masa intelektualaca koja će značajno pomaknuti stvari naprijed i koji će poslužiti kao uzori mlađim generacijama. Sistemska edukacija zahtijeva vrijeme i rad s više generacija i to je proces na kojem treba inzistirati.
Više puta isticali ste kako je kultura najprepoznatljiviji romski proizvod, pokrenuli ste i Festival romske kulture i aktivizma - FRKA. Svojim radom željeli ste pomoći romskoj kulturi, a i dalje to radite. Možete li istaknuti neke romske umjetnike koji su na vas ostavili najbolji dojam?
- Definitivno Selma Selman, porijeklom iz Bosne, konceptualna umjetnica koja živi i radi u New Yorku. Zatim Gosia Mirga, umjetnica romskog porijekla koja se bavi vizualnom umjetnošću, Ronnie Wood, gitarist Rolling Stonesa, Eugene Hutz, frontmen Gogol Bordella i naravno, filmski redatelj iz Francuske, Tony Gatlif.
Uz pozitivne stvari koje je donijela popularnost romske kulture, bilo je i onih negativnih. Mislite li da se u nekim situacijama romska kultura na neki način eksploatira?
- Najveći predstavnici romske kulture u mainstream kontekstu trenutno su umjetnici neromskog porijekla. Priznat ćete da to nije u redu. Zamislite da se takve stvari događaju s blues glazbom u kojoj se zna tko su najznačajniji izvođači. Nekako se stvorio dojam da su Romi povezani samo s dušom, dok se svi drugi bave lukrativnim stvarima. Nismo mi dobri glazbenici samo dok sviramo oko vatre ili na romskim svadbama! Stvari se rapidno mijenjaju jer je to jedino logično.
Osim u Zagrebu, nastupit ćete i u Šibeniku. Što publika može očekivati na ova dva koncerta?
- Instrumenti su naše zastave. Znam da smo uvijek dobro mahali. Tako će biti i ovaj put.