John Lydon je nedavno na irski natječaj za Euroviziju prijavio svoj sastav P.I.L. s pjesmom "Hawaii", divnom baladom u kojoj tronuto, ganutljivo i za njega nevjerojatno osjećajno pjeva o ljetnom odmoru sa suprugom Norom koja boluje od Alzheimera. Moli je da se sjeća tog ljeta, koliko god može, bolesti unatoč. Nažalost, nije prošlo jer su irski žiri i publika odlučili na Euroviziju poslati neku, do neprepoznavanja izblijedjelu, kopiju najlošije moguće pjesme U2 s refrenom u stilu Tota Cotugna. Robert Forster, nekoć lider sjajnog australskog benda The Go-Betweens, otišao je i korak dalje od Lydona. Doduše, nije se prijavio na australski natječaj za Euroviziju, ali je cijeli, osmi kantautorski album "The Candle And The Flame" posvetio supruzi Karin, oboljeloj od karcinoma.
U prizmi Forsterova drugog solo albuma "Calling From A Country Phone" (1993.) također je bila njegova supruga Karin, no tada su njih dvoje bili mladi, zaljubljeni i sretni. Trideset godina poslije opaka bolest ušuljala se u njihovu obitelj, ali ni taj dio životne priče Forster nije želio izostaviti, nego i njemu posvetiti cijeli album jer, kako se kaže, "u dobru i u zlu, dok nas smrt ne rastavi". Počevši valjda od te misli, Forster gradi album koji je koliko potresan toliko i ispunjen životnim smislom koji su on i njegova supruga već postigli, ma kako završila Karinina borba s karcinomom. Nije to predaja pred nepobjedivim i zlim neprijateljem, nego niska emotivnih pjesama koje jedan suprug posvećuje svojoj supruzi. Ona je njemu lijepa kao i kad je bila mlada, voli je kao i prije trideset godina, još su zaljubljeni i vjerni jedno drugome. Tako i treba biti jer sad je Robert najpotrebniji Karin kako bi što lakše i sigurnije podnijela bolest i liječenje. Tko nije to prošao, ne zna o čemu pišem, ali ja, nažalost, znam, samo iz obrnutih uloga u odnosu na njih dvoje. I nadam se da nikada neće doći do toga da se te uloge u mojem slučaju preokrenu. Kako god, težak je to test, vjerujte mi na riječ.
Samo iznimno kapacitirani kantautor može iz bolesti supruge izvući album koji ni u jednom trenu nije patetičan, nego je koktel gorko-slatkih pjesama uz koje se čovjek divi njihovoj uzajamnoj ljubavi, a ako mu ponekad i zasuzi oko, svako se toliko i nasmije na neke Forsterove stihove. Pravo je čudo i koliko su melodije vedre i poletne, vrckave i osunčane. Kao da njih dvoje proživljavaju novu ljubav, što u neku ruku i jest istina jer nije isto voljeti nekoga kad je sve super i kad je sve koma. Zvuči nevjerojatno, ali neke od Robertovih pjesama s albuma "The Candle And The Flame" nastale su prije nego što se Karin razboljela, baš kao što je Nick Cave smrt sina Arthura anticipirao albumom "Skeleton Tree". Veliki umjetnici definitivno mogu predosjetiti (zastrašujuće) događaje.