Nick Cave pjesnik je, muzičar, šaman našeg doba čija je tamna, vječna muzika zasigurno postala klasik suvremenosti. Ove se godine u lipnju u nastupu na zagrebačkom festivalu In Music vratio hrvatskoj publici, a potom se ljetos pojavila knjiga njegove poezije pod naslovom "The Sick Bag Song – Pjesme zapisane na vrećicama za mučninu" (Bodoni, 2022.), u prepjevu dubrovačkog pjesnika i prevoditelja Voje Šindolića.
Zapisi u ovoj knjizi pjesnička su putopisna kronika nastala tijekom koncertne turneje grupe Nick Cave and the Bad Seeds 2014. godine po Sjevernoj Americi nakon što su objavili album "Push the Sky Away". Dvadeset i dva teksta memoarskog karaktera naslovljena prema državama i gradovima u SAD i Kanadi u kojima su koncerti održani (s početkom Nashvillu i završetkom u Montrealu) donose sjećanja, ideje i impresije u iskrenom monologu umjetnika sa samim sobom. Na unutarnjim koricama na početku i na kraju knjige nalazi se karta putovanja s datumima i gradovima koja faktografski potvrđuje putopisnu putanju ove poezije. U hrvatskom izdanju knjiga je objavljena u raskošnom dizajnu, u modroj kutiji, baš kao kod američkog izdavača Canongate Books Ltd, 2015. godine.
Kroz pjesme zajedno s autorom lutamo gradovima Amerike, hotelima, aerodromima, slikama prostora; susrećemo njegovu samoću, obraćanja drugim umjetnicima, epizode fantastike, kao u pjesmi "Edmonton": "Mitologija vrije u meni i posvuda oko mene. Ženka zmaja leži na/krevetu u mojem hotelskom apartmanu. Njezini udisaji/ jako su plitki i gotovo nečujni." Stihom "devet sestara muza ohrabruju me svojim slatkim dahom" (u pjesmi "Louisville") Cave potvrđuje kako je pjesme pisao u posebnom nadahnuću koje ga je pratilo tijekom putovanja.
Od Caveovih se pjesama na koncu teško rastati, čitajući ih, kao da smo ušli u putovanje vanjskim i unutarnjim prostranstvom koje je posve elegantno postalo i naše, putovanje kroz misaone tokove i reminiscencije muškarca koji u nutrini susreće dječaka znajući da samo s njime čvrsto povezan može preživjeti. Cave se nikada nije obraćao "ljubiteljima dobre zabave", on je pjesnik zaranjanja u potisnute dijelove, kako kaže u stihovima pjesmama "Manchester" i "Louisville" ove knjige: "Prvi korak moraš učiniti sam".
Toronto, Ontario (fragment)
Nick Cave
iz knjige "The Sick Bag Song – Pjesme zapisane na vrećicama za mučninu"
Muškarac koji izlazi na pozornicu dvorane Sony Center u Torontu ne
shvaća da uopće nije čovjek.
On je san jednoga dječaka koji sa suzama u očima stoji nepokretan
na željezničkoj tračnici što podrhtava.
Muškarac i dječak sanjaju jedan drugoga.
Sjećaju se jedan drugoga.
Muškarac se približava dječaku i uspijeva stići do njega.
Drže se za ruke, okreću se i koračaju u bliješteću svjetlost.
Zvuk bezličnog vlaka zaglušujući je vrisak.
Oni zajedno i polako odlaze na rub svijeta.
Tlo pod njima podrhtava i trese se.
Obojica shvaćaju da bi onaj drugi mogao biti zaboravljen.
Obojica shvaćaju da onaj drugi može umrijeti.
Svemir zadržava svoj dah.