Cinkuši su posebna pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Na njoj su prisutni već više od 30 godina, a njihov izričaj često se povezuje pod sintagmu punk-folk što je čudna kombinacija, ali svatko tko je bio na barem jednom koncertu Cinkuša, potvrdit će da je ta sintagma točna. Ova grupa svoju inspiraciju vuče iz tradicijske glazbe, a energični nastupi stavljaju ih rame uz rame s punk i sličnim izvođačima.
Cinkuši se u utorak, 15. ožujka, vraćaju na pozornicu i to u klubu Močvara koji je postao njihov novi dom posljednjih nekoliko godina. Naime, Cinkuši u Močvari tradicionalno priređuju božićno-novogodišnju feštu što je bio plan i prošle godine. Međutim, pandemija koronavirusa odgodila je i taj koncert pa su se blagdani prebacili dva i pol mjeseca kasnije. Zanimljiva je ta povezanost Cinkuša, Močvare i blagdana. Ti su koncerti proteklih godina bili možda i najbolja božićno-novogodišnja zabava u Zagrebu, a gitarist Cinkuša Nebojša Stijačić kratko objašnjava što je to specifično kod tih svirki.
"Čista erotika i strast za nečim posebnim, oslobođenim, drugačijim", rekao je Stijačić koji je jasno objasnio i što nas čeka na ovom koncertu, odnosno pripremaju li možda neko iznenađenje za publiku.
"Iznenađenje je što smo tu, konačno sviramo. Publika zna što od Cinkuša može dobiti i to je to".
Kao i na sve glazbenike, i na Cinkuše je utjecala pandemija jer nije bilo dovoljno koncerata, odnosno prostora za sviranje. No to ne znači da su bili besposleni.
"U vrijeme korone napravili smo glazbu za igrani film, zagorska komedija u režiji Gorana Dukića, gdje smo i odigrali svoju rolu, a počeli smo raditi na novom albumu. Prošli album, 'Krava na orehu', izašao je prije pet godina i vrijeme je bilo da počnemo raditi na njegovu nasljedniku", rekao je Stijačić.
Cinkuši su jedan od onih mnogoljudnih bendova. Na pozornici ih je sedmero, a često se taj broj poveća s gostima koji rado sviraju s njima. Kad je već tako, zanimalo nas je kakav je uopće proces stvaranja novih pjesama kod Cinkuša, zajednički ili pojedinačno. A s obzirom na činjenicu da imaju dosta tradicijskih pjesama na repertoaru, pitanje je i kako neka od njih dolazi "pod okrilje" Cinkuša.
"Striktno podijeljenih uloga baš i nema tako da pjesme nastaju zajednički, bendovski. A što se tiče toga što neka tradicijska pjesma mora imati da bi se svidjela Cinkušima da je uvrstimo u svoj repertoar, odgovor je jednostavan - ako nije strast, onda je patos".
Cinkuše neizostavno moramo povezati s Petricom Kerempuhom koji je de facto sastavni dio benda. Gitarist jasno objašnjava povezanost legendarnog lika Miroslava Krleže i Cinkuša.
"On je naš".
Cinkuši su aktivni već 30-ak godina i mogu procijeniti situaciju na domaćoj etno sceni koja je bogata, ali nije zastupljena u radijskim programima i nema institucionalnu podršku kao što je to slučaj kod nekih naših susjeda.
"Što se nas tiče, nekad smo bili mladi i naivni, sad smo stariji i naivni. Cinkuše malo puštaju na radijskim postajama, ali mi i dalje radimo svoje i plivamo kroz povijest. Podrške definitivno nema, iako bi je trebalo biti jer ipak tradicijska glazba promovira i nacionalnu kulturu, a upravo oni koji bi trebali to razumjeti i koji mogu odlučivati o novcu trebali bi ulagati u promociju, festivale, scenu", zaključio je Stijačić.
Kad je već tako, ostaje nam da u Cinkušima uživamo na koncertima. Prvi sljedeći je onaj u Močvari u utorak, 15. ožujka. Budite i vi Petrica Kerempuh u pravoj punk-folk zabavi koja nas očekuje.