Prije nekoliko dana slovenska Pop TV poslala je u Zagreb ekipu da sa mnom snimi razgovor zbog pobjede Leta 3 na Dori, a time i učešća na predstojećem Eurosongu. Taman kad mi je palo na pamet kako bih u tom razgovoru mogao predložiti Slovencima da iduće godine na Eurosong pošalju Laibach, prestigla me vijest kako je taj kontroverzni i globalno najvažniji slovenski sastav najavio koncert u Kijevu, planiran za 31. ožujka i to pod imenom "Eurovision". Naime, Laibachovci smatraju da je Eurovision Song Contest trebao biti održan u Kijevu, a ne u Liverpoolu, jer je ukrajinski Kalush Orchestra prošle godine bio pobjednik tog natjecanja. Dobro, svi znamo da je takvu manifestaciju teško ili nemoguće organizirati u Kijevu usred rata u Ukrajini i da Liverpool nije "ukrao šou" nego uskočio kao "rezervni položaj" zbog ruske invazije.
Istovremeno, takva mi se gesta Laibacha učinila primjerenom jer, tako sam si to protumačio, bend i time želi podvući da su i Laibach i Slovenija i Europa uz Ukrajinu. Valjda podsjetiti i da je Laibach održao dva koncert u Sarajevu u jeku tamošnjeg rata, 1995. godine, a prije nekoliko godina gostovao i u Sjevernoj Koreji što je malo kojem glazbenom izvođaču sa Zapada pošlo za rukom. Laibachovci su u najavi koncerta u Kijevu rekli i kako "ne smijemo dopustiti da cinizam rata ili cinizam strateških interesa kapitala naše živote posve pretvori u izvanredno stanje" te da su "svjesni važnosti otpora psihologiji nasilja i sukoba, civilnim stavom i podržavanjem normalnog života, što god to značilo u danom kontekstu". Stoga se mogao steći i dojam da, umjesto "zabave u Liverpoolu", Laibach pretvaraju kontekst Eurovizije u nešto bitnije, nudeći ga kao metaforu za europsku potporu Ukrajini i ponovo zabijaju gol tamo gdje malo tko i pomišlja igrati.
Planirao sam u tom komentaru o predstojećem gostovanju Laibacha u Kijevu osvrnuti se i na njihov nedavno objavljeni EP "Love Is Still Alive", svojevrsnom audio produžetku filma "Iron Sky - The Coming Race" u kojem glazba tog benda igra važnu ulogu. Elem, "Love Is Still Alive" s osam verzija sjajne pjesme koja bi se mogla protumačiti i kao electro-country, a navodno će uslijediti i video-igrica na tu temu, donosi viziju prema kojoj ovo što živimo je sumračna i sumanuta "zora trećeg tisućljeća čovječanstva" jer "planeta Zemlja, koju smo nekada znali kao svoj dom, sada je samo mrtva stijena koja lebdi svemirom, uništena ratovima, pandemijama i svim zlom koje ljudi čine", pojašnjavali su Laibachovci. Jaka i primjerena metafora koja je trebala biti nadograđena i koncertom "Eurovision" u Kijevu.
Otkazan koncert
I taman kad sam krenuo pisati spomenuti komentar, opet me pretekla vijest ali sad o otkazivanju koncerta Laibacha u Kijevu. Službeno, "lokalni organizator koncerta objavio je na jednoj od društvenih mreža da je koncert otkazan zbog žestokih polemika oko stavova grupe o uzrocima rata u Ukrajini. Kako bismo spriječili nepotrebno dijeljenje Ukrajinaca na različite tabore i otklonili uzrok razdora, odlučili smo otkazati koncert Laibacha u Bel Etageu". Pod "stavovima grupe o uzrocima rata u Ukrajini" misli se na izjavu Laibacha engleskom dnevnom listu Guardian (22. veljače) da je u Ukrajini na djelu "ciničan proxy rat za geostrateške interese supersila i financijskog kapitala (vojna industrija, itd.). U ovom ratu najviše su ugroženi ukrajinski narod i Ukrajina kao država, a njegove katastrofalne posljedice osjetit će sama Rusija, ali i Europa i druge regije. Mir se može i mora postići samo i isključivo intenzivnom diplomacijom, ozbiljnim razgovorima za zelenim stolom, posebice između Amerike i Kine, koji su glavni igrači na šahovskoj ploči, te između dva protagonista neposrednog sukoba, Ukrajine i Rusije".
I tako je koncert u Kijevu otkazan. Laibach je pak na otkaz reagirao riječima da "neke naše izjave, koje možda nisu bile u skladu s vašim razmišljanjima, nikada nisu imale za cilj da Vas na bilo koji način povrijede ili umanje važnost vaše pravedničke borbe. Od prvih dana ruske agresije na Ukrajinu zauzeli smo nedvosmislen stav i ponovili da u modernom društvu nema mjesta ratu. Geopolitička pitanja ne mogu se rješavati oružanim napadom i političkim huškanjem. Također smo odmah otkazali sve planirane nastupe u Rusiji i osudili rusku agresiju u ovaj rat u svim intervjuima. Nemojte se zavaravati – mi volimo rusku književnost, glazbu i umjetnost (…), ali u ovom besmislenom ratu između Rusije i Ukrajine svim smo srcem na strani Ukrajine i njezinog naroda, koji se – kao u staroj biblijskoj priči o Davidu i Golijatu - bore dostojanstveno protiv jačeg neprijatelja".
Uz to, Laibachovci su u povodu najave sad već otkazanog koncerta u Kijevu rekli i da se ne slažu s time da dok "oružje govori, umjetnost šuti" jer su "neka od najvažnijih umjetničkih i glazbenih djela nastala tijekom rata. Čak i u najnepodnošljivijim vremenima holokausta, umjetnost je davala smisao i snagu životu, da se odupre nasilju rata". Ništa o toga nije pomoglo pa je Laibachu zabranjen ulazak u Kijev, a nama ostaje moguće pitanje tko je u pravu ili u krivu. Osobno bih rekao da time gube i Laibach i Kijev.
Gubi i Kijev
Laibach jer neće uspjeti u svom naumu da u Kijevu nastupi usred ruske invazije na Ukrajinu. No gubi i Kijev jer mislim da bi nastup Laibacha u Kijevu bio još jedna marketinška pobjeda medijski izuzetno vještog i inteligentnog Zelenskog. No valja se prisjetiti i da se diljem Europe, a na tome je uglavnom medijski izgubljen i nevješt Putin uspio poentirati, agitiralo na bojkot ruske umjetnosti što je bezvezno podilaženje "kulturi otkazivanja". Nota bene, velika inspiracija Laibacha, znaju oni koji prate taj bend od početaka, jest i "ruski slikar" Kazimir Maljevič. Sve do ovog teksta nisam znao da je porijeklom Poljak, a mjestom rođenja Rus jer je Kijev u to doba bio u sastavu Ruskog carstva. Danas bismo rekli da je bio Ukrajinac poljskog porijekla.
Razumijem stav ukrajinskog naroda, ali ne izvoditi glazbena djela Čajkovskog, Musorgskog, Rimski-Korsakova, Borodina, Stravinskog, Rahmanjinova i drugih velikih ruskih kompozitora nema smisla. Kao ni prestati tiskati ili izvoditi Dostojevskog, Gorkog, Jesenjina, Tolstoja, Čehova, Gogolja, Bulgakova, Puškina, Turgenjeva. Ili ne prikazivati filmove Ejzenštejna, Tarkovskog, Stanislavskog i još živućeg Končalovskog. Svi su spomenuti umjetnici uglavnom djelovali u diktaturama, ruskoj carskoj i/ili sovjetskoj komunističkoj, no odreći se njihovih djela zato što je Rusija napala Ukrajinu malo je ipak "too much". Neki od njih možda i nisu posve Rusi, ali i da jesu, a mijenjali su se i režimi i granice, umjetnost mora biti veća od rata. Osim ako u tom ratu neki umjetnik ne podupire Putina. Laibach, za razliku od Gergijeva, to ne čine.
Jasno je da je Putin osam godina nakon anektiranja Krima napao Ukrajinu zbog lažne izlike o štićenju Rusa u toj napaćenoj državi koja zbog svega nije bila uzor demokracije. No razvidno je i da ovaj rat jako paše Americi, NATO paktu i biznisu koji se bavi naftom, plinom ili oružjem. Ovaj rat dobro dođe i geopolitičkim apetitima Kine. Kako god, iz "sporne izjave" Guardianu ne mogu iščitati da je Laibach za Rusiju, a protiv Ukrajine. I zato ću rado, bez obzira na (ne)opravdano "kanceliranje" iz Kijeva, poći 14. travnja na koncert Laibacha u zagrebačku Tvornicu kulture.
Naravno, volio bih da Ukrajina porazi Rusiju, ali za to Ukrajini treba što brža dostava što veće količine oružja, umjesto premalo i presporo, a pomalo i s figom u džepu. Stoga nisam uvjeren koliko je brza pobjeda Ukrajine izvjesna i neće li se rješenje za godinu-dvije ipak morati tražiti za zelenim stolom. Stolom za kojim će sjediti ukrajinski i ruski, a vjerojatno i američki i kineski te možda lideri još nekih država od utjecaja na dvije zaraćene države. Ako su Laibachovci ili autor ovog komentara zbog takvog gledišta neprijatelji Ukrajine, a pristaše Rusije…