My Buddy Moose: Nismo više tužni, naše pjesme su sada brže i vedrije

Putujući u Rijeku na intervju s bendom My Buddy Moose, malo sam se pripremala čitajući u autobusu stare novinske članke.

- Oprostite, što to piše o My Buddy Moose? - upitao me odjednom suputnik sa sjedala iza. Pomalo zbunjena neočekivanim interesom starijeg gospodina, nisam se ni snašla, a on je već nastavio:

- Moj sin, naime, svira u bendu, Matko Botić, gitarist.

Čuvši da sam iz Jutarnjeg, otac Botić ponosno mi je rekao:

- Vaš Ante Tomić ih je jednom pohvalio u svojoj kolumni. Znate, on zaista djeluje kao da ih sluša...

Ova mala anegdota uljepšala mi je put do Rijeke, gdje su My Buddy Moose predstavili pjesme s novog albuma radnog naziva “Shine Shine Shine” koji bi trebao izaći početkom jeseni. Prvi dio snimanja odradili su u studiju Jork u Kopru, a koncert je održan u klubu Tunel, ispred kojeg su me dočekali pjevač i gitarist Luka Benčić, gitarist i mandolinist Matko Botić, basist Ištvan Širola i bubnjar Jasmin Đečević.

Prirodni instrument

- Snimili smo nas četvoricu uživo, a sad nam još ostaje snimiti vokale i dodatne instrumente. Početkom lipnja radit ćemo miks, a od instrumenata koje do sada nismo koristili imat ćemo lap steel (gitara koja se svira položena, u krilu op. a.) na nekoliko pjesama, a svirat će ga Dinko Tomljanović iz The Bambi Molestersa, te Vladimir Simčić Vava - otkriva nam autor pjesama Luka Benčić. Uz mandolinu, koja je već postala njihov zaštitni znak, ni izbor lap steela nije bio neočekivan:

- Dobio sam lap steel za rođendan, a kako je to nekakav prirodni instrument u glazbi koju mi sviramo, bilo je krajnje vrijeme da ga negdje uguramo - priča Luka.

Daliborova pomoć

Još kao demo bend My Buddy Moose nastupao je kao predgrupa australskim The Saints i Steveu Wynnu u KSET-u, te Marahu u Galeriji SC, a neke od tih prvih svirki i danas su im među najdražima. Jedna njihova demo snimka slučajno je “zalutala” i do Dalibora Pavičića iz The Bambi Molestersa, koji ih je primijetio još dok je dio postave svirao u riječkom garage rock bendu Stoned Cows.

Uz Daliborovu pomoć, My Buddy Moose 2006. godine snimaju svoj prvi album. Četiri godine kasnije objavljuju “Wonderful Feeling Of Emptiness”, na kojem su gostovali i Chris Eckman, frontmen Walkaboutsa, te Howe Gelb, lider tucsonskih The Giant Sand. Na novom albumu upravo Eckmana odlučili su angažirati kao producenta:

- On je glazbenik čiju muziku volimo i koji ima iskustva u studiju - ističe Matko.

Nastoje, kažu, stvarati glazbu kakvu i sami slušaju. Na njih su utjecali izvođači poput Hanka Williamsa, Grama Parsonsa i Townesa Van Zandta, te bendovi Uncle Tupelo, Son Volt, Dream Syndicate i The Long Ryders. Svojim americana zvukom ne uklapaju se u okvire mitske riječke rock scene, pjevaju na engleskom, no iza toga ne stoji nikakva komercijalna namjera, već im, objašnjavaju, engleski jezik jednostavno paše uz glazbu kakvu stvaraju. Baš kao što im se i ime My Buddy Moose činilo zgodnim za americana bend.

Koncert Wilca

Nove pjesme, u što smo imali priliku uvjeriti se i na koncertu u Tunelu, brže su i vedrije, s manje mandoline i country stilizacija, a s više čvršćeg zvuka bližeg power popu i garage rocku. Odnosno, kako je jednom netko duhovito primijetio, oni nemaju pjesmu za vrijeme koje biste mogli otići na WC.

Nijedan član benda ne bavi se samo glazbom, a zanimljivo je da su dvojica novinari - Luka je dopisnik Jutarnjeg lista iz Rijeke, a bubnjar Jasmin urednik je u Novom listu. Luka je već neko vrijeme i pridruženi član The Bambi Molestersa gdje svira klavijature, a na predstojećim će koncertima mijenjati basisticu Ladu koja je na porodiljnom.

Mnogi su smatrali da bi My Buddy Moose bili idealna predgrupa za nedavni zagrebački koncert Wilca. Ipak, oko nastupa Tweedyja i društva su podijeljeni: nekima je bio koncert života, a neki će diplomatski reći da ga ne bi uvrstili ni među prvih deset.

- Ali napiši da se Lukin nono iz Skrada zvao Vilko - smiju se.