Večer komorne glazbe na Dubrovačkim ljetnim igrama priredili su violinist Aylen Pritchin i pijanist Maxim Emelyanychev. Pritchin je laureat brojnih violinističkih natjecanja, kao solist nastupao je u nekima od najprestižnijih svjetskih dvorana, a uz to predaje na Kraljevskom konzervatoriju u Antwerpenu i na Akademiji Robert Schumann u Düsseldorfu. Pijanist Emelyanychev također je i dirigent, šef dirigent je Škotskog komornog orkestra i orkestra Il Pomo d‘Oro, a publika Dubrovačkih ljetnih igara imala ga je prilike upoznati 2018. godine kada je ravnao izvedbom Mozartove Velike mise u c-molu. Ovi uspješni mladi glazbenici u atriju Kneževa dvora nastupili su u petak, 4. kolovoza, a izveli su program sastavljen od djela Schuberta, Prokofjeva, Dvořáka i Griega.
Koncert je započeo izvedbom "Sonatine za violinu i klavir u D-duru" Franza Schuberta, kratke skladbe koja odiše nježnošću i jednostavnošću. Već u prvim taktovima Schubertove Sonatine mogla se primijetiti velika pozornost koju violinist Aylen Pritchin pridaje boji i nijansiranju svake melodijske linije. Besprijekornom kontrolom desne ruke, pažljivim doziranjem pritiska gudala na žice i koristeći veliku površinu instrumenta, od sasvim blizu konjiću do daleko iznad hvataljke, Pritchin zvuku violine daje najrazličitije karaktere. Skromna Schubertova skladba u njegovoj izvedbi zvučala je izrazito meko i toplo, a taj je učinak, osim vlastitom tehnikom, Pritchin postigao i promišljenim odabirom gudala. Za izvedbu ove skladbe odabrao je takozvani prijelazni tip gudala, kakav je još bio u upotrebi na samom početku 19. stoljeća, kada je ova skladba nastala. Njegov vrh i oblik već nalikuju modernom gudalu, izgled žabice podsjeća na starije vrste gudala, a zvuk koji daje je blaži, mekaniji i prozračniji.
Nakon Schubertove Sonatine uslijedila je "Sonata za violinu i klavir u D-duru" Sergeja Prokofjeva. Njezin melodičan prvi stavak, vragolasti drugi, polagani treći s elementima bluesa te živ, snažan i odlučan četvrti stavak, omogućili su da ljepota, bogatstvo i raznolikost Pritchinova tona, koji se proteže u rasponu od nježnog, mekog i toplog do suhog, briljantnog, oštrog i grubog, još više dođu do izražaja.
Zajedničko muziciranje Aylena Pritchina i Maxima Emelyanycheva djelovalo je opušteno i puno međusobnog povjerenja, kao da sviraju dvojica dobrih prijatelja. Maxim Emelyanychev pružao je stabilnu potporu solistu ujednačenim, zaokruženim i mekim zvukom klavira. U drugom dijelu večeri, koji je bio je posvećen romantičarima, izveli su "Romancu u F-duru op. 11" Antonína Dvořáka i "Sonatu za violinu i klavir u c-molu" Edvarda Griega. Pritchinova raznolikost timbra i Emelyanchevljeva nježnost i nenametljivost posebno su se dobro stopile u Dvořákovoj Romanci i polaganom stavku Griegove Sonate. Osjećajne interpretacije ove dvojice glazbenika publika Dubrovačkih ljetnih igara nagradila je dugotrajnim pljeskom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....