Piše A. Dragaš

Mogu li zagrebački IDEM ili Tidal Pull u ovoj dekadi postati ono što su Pipsi postali tijekom 90-ih?

Tidal Pull

 Promo/ivana Šilić/
Zagrebački "post indie-rock" sastav Tidal Pull ne zapostavlja melodioznost zarad eruptivnih gitara.

Osim što je IDEM (Antun Aleksa iz Porto Morto) osvojio Rock & Off nagradu za Veliki prasak, Album godine i Rock izvođača, uspjelo mu je osvojiti i Porin za Najboljeg novog izvođača što ulijeva nadu da je hrvatska (alter) rock scena kadra izbaciti nova zanimljiva imena, a to posredno vrijedi i za zagrebački Tidal Pull čiji je debi “Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini” (2022) bio simpatičan album na tragu djela Teenage Fancluba, The Strokesa i Rolling Blackout Coastal Fevera.

Slično se može konstatirati i za nedavno objavljeni “Kad imamo mirne glave” na kojem Tidal Pull odbacuju pop-punk stilistiku da bi još dublje uronili u nešto što inteligentno nazivaju post indie-rock.

Vokal Vilima Hrasteka i dalje je relativno prekriven gitarističkim zveketom Ivana Blažinovića i Luke Žgrablića, ali ne i neprepoznatljiv dok iza njih motorički precizno kucka ili silovito udara ritam sekcija koju čine basist Stefan Španiček i bubnjar Borna Šućurović.

image

Tidal Pull

Mudri brk

“Kad imamo mirne glave” nešto je depresivniji i tamniji od prvijenca, no Tidal Pull ne zapostavljaju melodioznosti i koherentnosti pjesama na konto erupcija gitara.

Pitanje je samo koliko njihova generacija gaji sklonost prema takvom zvuku i takvim bendovima, odnosno tko se danas može nametnuti poput Pipsa tijekom 90-ih?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. listopad 2024 19:42