M.O.R.T. Bijesni rock iz mračnog hrvatskog ‘heartlanda’

Tijekom šest tjedana, a potom i finalu u Tvornici kulture, 8. studenoga, publici i medijima predstavilo se 18 izvođača prvog RockOff Festivala u organizaciji HDS-a. Pravila ovog festivala, osmišljenog kao “lansirne rampe” za uvjetno rečeno nedovoljno etablirane izvođače bila su prilično rastezljiva pa su se mogli prijaviti oni koji imaju tek demo-snimke, ali i oni koji su sakupili čak tri službeno objavljena albuma za bilo kojeg domaćeg diskografa. Na koncu je žiri kojeg su činili Josipa Lisac, Mrle iz Leta 3, Jure i Pavle iz Svadbasa i kolega kritičar Hrvoje Horvat pobjednicima proglasili sinjski stoner-rock bend M.O.R.T. kojem je Croatia Records ove jeseni objavila službeni debi album.

S obzirom na konkurenciju u kojoj su se između ostalih našli Krešo i Kisele kiše kao pobjednici ovogodišnjeg HR Demoklub festivala u organizaciji Hrvatskog radija, poznatiji kantautori i bendovi poput Sare Renar, Kinokluba, Gatuza, Libra, Markiza, Sanea pa čak i Porinom za najboljeg debitanta ovjenčanih Silentea i nekolicina drugih, odluka da pobjeda pripadne M.O.R.T.-u je pomalo iznenađujuća, ali ne i loša.

Dapače, M.O.R.T. bi od pobjede na RockOffu mogli profitirati više od spomenutih, donekle poznatijih izvođača, iako su već ranije odnijeli pobjedu na najjačem regionalnom festivalu slične proenijencije, Demofestu u Banjoj Luci. Kao i mnogo puta do sada, sjetimo se samo Goribora i Olovnog plesa u posljednjih nekoliko godina, sinjski M.O.R.T. underground-rock poklonicima prvi je predstavio legendarni Zdenko Franjić kojeg bi na plaću napokon trebala staviti neka od domaćih diskografskih kuća.

M.O.R.T., pak, zanimljiv je stoner-rock bend koji se iz perspektive autsajdera iz hrvatskog “heartlanda” bavi religijom, televizijom, spektaklima kojima depresijom utučeni ljudi oko njih, ali i oni kojima zapravo nije loše, pristaju biti zatupljeni do mrtvila. Ne i momci iz M.O.R.T.-a, premda im regule učmale i konzervativne sredine doista ne idu na ruku. Zapravo, takva okolina bila je poticajna za kanaliziranje pa ispaljivanje njihovih projektila bijesa i ljutnje, umjesto jalovog gunđanja ili nemoćnog mirenja s postojećom situacijom. Koliko god okolnosti bile protiv, M.O.R.T. su iz njih izvukli maksimum pa je “Odjel za žešće” bitno životniji i stvarnosniji album od mnogih koje na domaćoj sceni ostvaruju izvođači iz ugodnijih sredina poput Zagreba ili obale u kojima, barem iz perspektive ovih talentiranih Sinjana, ali i realno, pulsira drugačiji, “bolji život”.

Zato M.O.R.T. zvuči poput kohorte spremne i kadre zbog svog opravdanog jada i čemera napsovati se majke svima kroz mračni i potmuli stoner-rock u kojem su refleksije masivnosti Queens Of The Stone Agea, furioznosti Stoogesa, bučnosti ranih Sonic Youth i nabrijanosti Nirvane tek orijentir za lakše snalaženje publici koja ovim Sinjanima još nije poklonila dostojnu pozornost. U svemu što rade i okvirima domaće scene M.O.R.T. je autohton bend koji unatoč mraku i besperspektivnosti nije izgubio smisao za humor i razlog za djelovanje.

Iz nekog me razloga podsjećaju i na niz underground-rock bendova s kalifornijske etikete SST iz 80-ih godina, a moguće ih je pojmiti i kao stoner-rock antipod Daleke obale. Prilično čudan bend, taj M.O.R.T., ali i vrlo funkcionalan, čak i kad im vokali u finalnoj snimci nisu dostojno postavljeni, a ni sve pjesme podjednako uvjerljive. Unatoč tome, “Odjel za žešće” je upečatljiv album momaka koji obećavaju ili barem nagovješšćuju da sa svojim hibridom stoner-rocka, punka, noisea, psihodelije pa čak i country-rocka mogu dobaciti još više.