LEMMY JE JEDAN OD ZADNJIH INTERVJUA DAO ZA JUTARNJI Ispričao nam je kako je upoznao Tita, i otkrio koji album Motörheada smatra ključnim

Ian Fraser Kilmister, poznatiji kao Lemmy, rođen je na Badnjak 1945. u Burslemu u engleskom Staffordshireu, a umro danas, nekoliko dana nakon što je doznao da je obolio od raka. U svojih 70 godina postao je ikona pravovjernih rokera, čovjek koji je, prema legendi, opskrbljivao Jimija Hendrixa acidom, utjelovljenje posvećenosti žestokom i brzom rocku kakav je svirao još od 60-ih godina, a 40 godina isključivo sa svojim bendom Motörhead.

Jedan od njegovih posljednjih intervjua, objavljen u rujnu u Nedjeljnom Jutarnjem , ostaje svjedočanstvo nepokolebljivog duha ovog simbola rokenrola.

Otkazana turneja

Kako je napisao Zoran Stajčić u uvodu intervjua s Lemmyjem, donedavno je bio medicinski fenomen s obzirom na to da je većinu života proveo na whiskey coli, cigaretama i speedu. Problemi su počeli u srpnju 2013., kada je bend zbog njegovog zdravstvenog stanja morao otkazati dio turneje. Ponovno su nastupili mjesec dana poslije na velikom festivalu u Wackenu, ali je i tada koncert trajao manje od 45 minuta. Uslijedilo je otkazivanje turneje zbog narušenog zdravlja u siječnju prošle godine.

Ove godine ugovorena je turneja Motörheada sa 39 koncerata, ali grupa je dvije večeri prekidala koncerte, u Salt Lake Cityju i Austinu, zbog njegova otežanog disanja. Lemmy je spustio ruke sa svoje Rickenbacker bas-gitare i rekao publici “da ne može”.

Posljednji album snimljen bez uvježbavanja

Je li istina da ste novi album ‘Bad Magic’ snimili gotovo ad hoc metodom, bez uvježbavanja, što prije niste radili?

- Da. Ovoga puta smo se odlučili za drugačiji pristup, a to je odmah snimanje pjesama uživo umjesto proba, uvježbavanja i eksperimentiranja.

Snimili ste i obradu ‘Sympathy for the Devil’ Rolling Stonesa i uvrstili je na ‘Bad Magic’. Jest da je riječ o klasiku koji su mnogi svirali, no kako ste je vi odabrali?

- Zamolio nas je Triple H ( Hunter Hearst Helmsley, bodibilder i bivši američki hrvač WWF-a, op. a.) da snimimo upravo tu stvar za njegov dokumentarni film i to je razlog što je uvrštena ‘Sympathy for the Devil’. Ustvari, nismo previše očekivali od nje, ali neočekivano je ispala odlično i zato je na ‘Bad Magicu’.

Pitao sam to jer znam da ste Beatles, a ne Stones fan, a i u obradama ste im bili više skloni, ako se samo prisjetimo ‘Back in USSR’ s kompilacije ‘Butchering the Beatles’ ili ‘You Can’t Do It’ na Head Cat albumu ‘Walk the Walk...Talk the Talk…’

- Ha, ha, uhvatio si me! Naravno da nam nikada ne bi palo na pamet obrađivati Stonese, ali, kažem, i nama se svidjelo kako je ispala ‘Sympathy for the Devil’. Čak se i to dogodilo.

Davno ste izjavili da ste ponosni što Motörhead radi glazbu koja se nikada neće svirati na svadbama. Vjerujete li da ste uspjeli u toj misiji?

- O da, itekako! To tvrdim sa smiješkom na licu!

'Ne slušam novu glazbu'

Na pitanje sluša li novu glazbu, Lemmy je odgovorio: "Iskreno moram reći da gotovo uopće ne slušam novu glazbu. Uživam u preslušavanju mojih svevremenih favorita iz prošlosti, ponovno i ponovno bez prestanka. Od ‘novih’, sigurno ćete se iznenaditi, volim Carrie Underwood, a to sigurno nije rock and roll."

Glazbu Motörheada obrađuju mnoge grupe. Objavljeno je čak 12 tribute albuma od 1999. godine naovamo. Jedan je čak u Indiji s tamošnjim grupama. Je li vam draga spoznaja o utjecaju koji imate?

- Nemam pojma koliki je naš utjecaj. Nisam slušao niti jedan od tih tribute albuma, ne znam čak ni tko je sve na njima sudjelovao. Žao mi je, ali nisam upoznat s tim.

Kakvo je vaše mišljenje o glazbenoj industriji u vrijeme interneta i općenito o glazbenim navikama ljudi, barem o onom što primjećujete?

- Promijenilo se užasno puno toga. Cijeli svijet se potpuno promijenio od vremena kad smo mi počinjali. Internet je istovremeno i raj i pakao. Glazba je odjednom postala nekakva umjetna tvorevina. Više vam ne treba fizički nosač zvuka u rukama da biste je prenijeli ili proslijedili dalje. Ljudi obično na internetu skinu jednu pjesmu, a onda prijeđu na drugu pjesmu drugog izvođača. Bojim se da nitko tu više nije zainteresiran za razvoj vlastitog glazbenog ukusa. Svi idu samo prema ‘hitovima’.

Kako je upoznao Tita

Godine 1966. nastupili ste u Beogradu kao član grupe The Rockin’ Vickers. Na kraju dana vi ste bili prvi strani rock-glazbenik koji je upoznao Josipa Broza Tita, predsjednika bivše Jugoslavije. Sjećate li se toga?

- Da, bilo je to u šezdesetima. Izvrsno se sjećam tog događaja. Svirali smo s vojnim orkestrom, a nakon toga nas je Tito pozvao na večeru na kojoj nismo razmijenili niti jednu riječ. Sjećam se da su nas po protokolu smjestili na suprotnu stranu stola. Nismo mu prilazili, kao što ni on nije prilazio nama.

Svirali među posljednjima uoči rata

Kad je o Motörheadu riječ, vi ste bili jedan od rijetkih bendova koji je u jednom periodu 1980-ih u bivšoj Jugoslaviji održavao koncerte čim bi objavio novi album. To je svakako igralo veliku ulogu u stvaranju kultnog statusa vas i benda na ovim prostorima. Koliko se Jugoslavija razlikovala od zapadnog svijeta?

- Mi smo uvijek odlazili tamo gdje su nas ljudi željeli čuti i gdje smo se osjećali dobro, Jugoslavija je bila jedna od tih zemalja.

Motörhead je također bio jedan od posljednjih stranih bendova koji je imao turneju u ožujku 1990. Svirali ste u Zadru, Sarajevu i Beogradu u trenutku kad se ta zemlja počela raspadati. Jeste li tada osjetili neke promjene? Sjećate li se toga?

- Ne sjećam se da je bilo nešto drugačije od prijašnjih dolazaka. Tada sam već živio u Los Angelesu koji je dovoljno daleko od svih informacija koje u Europi ne možete izbjeći na televiziji. Na našim koncertima nikad nije bilo nacija i politike, samo čisti rock and roll.

Ključni album benda

Koji album Motörheada držite ključnim za definiciju zvuka, stila i tema grupe? Je li to za vas već bio prvijenac ‘On Parole’ ili su stvari svoj oblik dobivale kasnije albumima ‘Overkill’, ‘Bomber’, ‘Ace of Spades’ itd?

- U tom smislu to je definitivno album ‘Ace of Spades’.

O tome kako je postao basist

Jeste li u početku željeli biti gitarist pa poslije promijenili mišljenje ili ste oduvijek htjeli biti basist?

- Igrom slučaja sam postao basist. Želio sam prvo biti gitarist iz samo jednog razloga - primijetio sam da gitaristi pokupe sve djevojke nakon koncerata. Zato sam ciljano želio biti gitarist. No onda se dogodila situacija da je nekome trebao basist u bendu, da bih nakon te uloge osjetio kako je to instrument s kojim sam bolji i spojen u jedno tijelo.

Motörhead je počeo kao četveročlani bend da bi ubrzo potom postao trio. Zašto više ne želite drugog gitarista u bendu?

- Jedna pička u bendu sasvim je dovoljna.

Zasitite li se ikad glasne glazbe?

- Nikad!