Virus imenovan po kruni prisilio je svijet na čudnovate ustupke, pa je u proteklu subotu kamion za muzičku opremu ispred Tvornice kulture, koji je nekada bio gotovo standardni dio scenografije tog dijela grada, djelovao nadrealno.
Nakon otprilike pola godine koncerti su se vratili u grad. Nije ih bilo toliko dugo da su se u međuvremenu u Tvornici počeli prodavati - burgeri. Koncert je održala dubrovačka grupa Silente, a nastup je najavljen tek nekoliko dana prije događaja. Dostupnih 190 ulaznica vrlo je brzo i rasprodano. Da, 190 ljudi bilo je u prostoru koji ih u zdravstveno sigurnijim okolnostima može primiti dvije tisuće.
Pravila
Kad kažem da posljednjih pola godine nije bilo koncerata, mislim u prvom redu na to da za publiku nisu svirali muzičari i bendovi za koje bi se očekivalo da će se na njihovim nastupima plesati, pjevati, skakati, gužvati u masi. Sjedilački su koncerti koliko-toliko održali kontinuitet: posljednji poveći održao je Massimo u Lisinskom krajem prošle godine, za 250 ljudi. Pandemija je zalijepila i stražnjice nesjedilačke publike za stolice. I na ovom se koncertu poštovalo sada već kultno pravilo "plesni podij u funkciji prostora za ples nije dopušten", koje je postalo sinonim za ukalupljivanje umjetnosti i zabave u birokratske okvire i prilagođavanje zdravstvenim okolnostima.
Pravila ponašanja bila su jednostavna. Sada je već uobičajena procedura da se posjetiteljima na ulazu izmjeri temperatura te da ostave svoje podatke, a dodatni je naputak bio da tijekom programa nema ustajanja. Šankovi nisu radili, a maske su sve vrijeme bile na licu. Razmak među stolicama (koje su mahom bile postavljene u paru) bio je po propisima, pa uopće nema dvojbe da je svaki posjetitelj uspio dobiti svoja četiri kvadratna metra koja su mu zagarantirana epidemiološkim preporukama.
Jer svirati se mora
Sterilan je to način bivanja na koncertu; katarzu koja bi trebala biti cilj prisustvovanja ovakvom događanju možete izraziti tek cupkanjem noge ili pjevušeći u svoju masku. Ipak, divno je nakon toliko vremena čuti muziku s razglasa. Iako mi vlastita pretencioznost po pitanju glazbenog ukusa u normalnim okolnostima vjerojatno nikada ne bi dopustila da odem na koncert Silentea, valja priznati da je ovaj dubrovački bend koji ima podosta radijskih hitova u raskoši predstavio svoje stvaralaštvo, kojem su glavna obilježja stihovi slatkastog okusa, za njihov žanr kuriozitetno upotpunjavanje glazbenog aranžmana violinom te nesvakidašnja boja glasa pjevača Tibora.
Inače, ovaj je koncert jedan od projekata koji su dobili potporu na natječaju "Jer svirati se mora" HGU-a i Ministarstva kulture. To objašnjava zašto su se organizatori upustili u ovaj projekt: uz cijenu ulaznice od sto kuna i drastično smanjen kapacitet prostora, bez nekog vjetra u leđa bilo bi apsolutno besmisleno i neprofitabilno raditi ovakav event. U sklopu istog javnog poziva sredstva je dobio 91 prijavitelj na natječaj, pa se može pretpostaviti da u idućim mjesecima od većih glazbenih događanja možemo očekivati većinom upravo te koncerte koji su dobili financijsku potporu, uz možda tek pokoje iznenađenje koje će iskočiti po putu. Ovaj novi format koncerata pokušaj je održavanja industrije, no sve dok postoje značajna ograničenja broja okupljenih, diskutabilno je koliko se tu u značajnoj mjeri održava i - duh.
