JESI FREE? Gudački kvartet Beat the odds ima motor postavljen preko kobilice koji omogućuje da o žice glazbala udara propeler

Treća sezona Močvarinog programa "Jesi free?" nastavlja s promocijom glazbe vezane uz konotaciju slobodne i improvizirane. Serija koncerata "Jesi free?" u samom imenu sadržava poštapalicu kojom je Dragan Pajić-Pajo (1957. – 2014.), osnivač prvog benda za slobodno improviziranu glazbu u bivšoj Jugoslaviji, Cul-De-Sac, najčešće dogovarao bezbrojne koncerte, a koji su se često pretvarali u prave društvene događaje, mobilizirajući fanove i izvan okvira usko određene žanrovske i/ili generacijske enklave.

U Močvari u utorak 18. rujna nastupa gudački kvartet začet u Francuskoj, u kojem svira dvoje čelista i dvoje kontrabasista iz Beat the odds koji stvaraju kvadrofoničko okruženje. Motor postavljen preko kobilice omogućuje da o žice glazbala udara propeler kojeg pokreću motorići raznolikih brzina, kojima se upravlja pedalom s poda. Pulsirajući organizmi (beatovi), zadržani zvukovi (dronovi), kao i osobni glazbeni rječnik svakog od četiriju glazbenika stvara fascinantni svijet zvuka.

Sastav čine Elisabeth Coudoux – violončelo, Ricardo Jacinto – violončelo, Félicie Bazelaire – kontrabas i Pascal Niggenkemper - kontrabas.

"Jedan od najslobodoumnijih basista na sceni" po pisanju New York City Jazz Records,"genij zvučnog istraživanja" prema Chicago Readeru, franko-njemački basist i skladatelj Pascal Niggenkemper stvara glazbu koja zamućuje pograničnu zonu između improvizirane glazbe, čistog zvuka i eksperimentalne glazbe s istančanim glazbenim jezikom premreženim novim tehnikama za bas. Dosad najzapaženiji s dvostrukim triom "le 7eme continent" pod naslovom "talking trash" u Vive le Jazz festivalu u Kolnu, koncert je emitirao WDR3 Radio, s objavom CD-a pri Clean Feedu i nastupima u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i Republici Češkoj.

Pored ostalog, nastupa na Vision Festivalu. Od 1999. do 2005. godine bio je glazbeno aktivan u Kolnu gdje je studirao jazz i klasični kontrabas na Hochschule für Musik. Nakon što je 2005. godine dobio DAAD-ovu stipendiju, seli u New York. Od 2008. do 2010. godine, Pascal predvodi PNTrio s Tyshawnom Soreyjem i Robinom Verheyenom, s kojima objavljuje CD-e, "pasàpas" i "urban creatures", ekstenzivno nastupajući diljem Europe uz nastupe na Jazzcologne Festivalu, Jazzherbst Konstanz kao i Kennedy Centru u Washingtonu, uz snimanja za WDR i BR Radio.

Po narudžbi berlinske franšize festivala Jazzdor Strasbourg, Pascal je pokrenuo septet vision7 koji će nastupati u Jazzdor Strasbourg-Berlin, Vive le Jazz u Kolnu, Jazz à la Cité u Parizu, Pori Jazz u Finskoj, popraćen CD-om "Lucky Prime" kao prvo u nizu izdanja za Clean Feed Records. U triju sa Simonom Nabatovom i Geraldom Cleaverom, snima CD/LP "Upcoming Hurricane" za NoBusiness Records koji se pojavljuje među "Albumima 2011. godine" kod 'The New York City Jazz Record, uz nastupe u Kanadi i SAD-u. Svoj solo-rad pod naslovom "look with thine ears", premijerno predstavlja za Jazzdor Festival u Strasbourgu u studenom 2013. CD s nastupa je bio objavljen za Clean Feed, a izveden u radijskoj emisiji 'a l'improviste' pri France Musique.

Vodi grupu baloni s Frantzom Loriotom (viola) i Joachimom Badenhorstom (klarineti) s kojima je objavio 3 CD-a "fremdenzimmer", "Belleke" & "Ripples" u razdoblju od 2011-2015 za Clean Feed Records, kao i PascAli, duo za dva preparirana basa sa Seanom Alijem i Miner’s Pick s Thomasom Hebererom. U New Yorku, s prijateljima vodi seriju kućnih koncerata ze couch, u kojoj se svakog mjeseca umjetnici susreću da predstave svoj rad.

Elisabeth Coudoux (r. Fügemann) je čelistica na razmeđi raznolikih muzičkih žanrova: slobodne improvizacije, eksperimentalne glazbe, nove komponirane glazbe i jazza. Nakon studija klasičnog violončela Elisabeth nastavlja s jazz/studijima u Kölnu kod Franka Gratkowskog i prof. Dietera Manderscheida. Pored vlastitih projekata (Emißatett), nastupa s mnogim ansamblima i surađuje u interdisciplinarnim projektima s plesačima, vizualnim umjetnicima i piscima. Pokretačica je i članica IMPAKT-a, novopokrenutog kolektiva za slobodnu improvizaciju u Kölnu.

Ricardo Jacinto (1975.), živi i radi na relaciji Lisabon-Belfast, kao umjetnik i glazbenik s fokusom na suodnos prostora i zvuka. Trenutno dovršava doktorat pri Sonic Arts Research Center u Belfastu. Magistrirao je studij Arhitekture na University of Lisbon-Faculty of Architecture, Sculpture and Advanced Visual Arts pri Ar.Co u Lisabonu. Tijekom studija je pohađao predmete na School of Visual Arts, New York, kao i glazbene studije pri Hot Clube de Portugal i Academia de Amadores de Música (Lisabon).

Od 1998. godine predstavlja svoj rad u pojedinačnim i grupnim izložbama, koncertima i performansima, u Portugalu i inozemstvu. Surađivao je izdašno s drugim umjetnicima, muzičarima, arhitektima i performerima. Pokretač je Kulturnog udruženja OSSO. Prepoznat je kao svestrani glazbenik na lisabonskoj sceni, nastupao je diljem Portugala, u Japanu i Norveškoj (Gabriel Ferrandini, Nuno Torres, Franziska Schroeder, Rodrigo Pinheiro, David Maranha, Shiori Usui, Hernani Faustino, Ernesto Rodrigues, Luis Lopes, C Spencer Yeh, Jean-Luc Guionnet…). Pored toga, izlaže svoje instalacije u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Austriji.

Kontrabasistica i čelistica Félicie Bazelaire, dobitnica je nagrade za violončelo Konservatorija u Reimu i Mastera iz kontrabasa na Pariškom konzervatoriju. Podučava kontrabas u glazbenoj školi Vallée de Chevreuse u Orsayu, dok kao čelistica Hodos Ensemble, Félicie surađuje i s Ensemblom Intercontemporain. Od 2012. godine svira skladbe za solo-kontrabas iz suvremenog repertoara (Cage, Feldmann, Scelsi...), kao i radove mlađih skladatelja poput Badaroux, Beliah, Haddad, Lingens...