Ne smiju nastupiti u Močvari

Je li najpoznatija koprivnička grupa napokon postala prvi pravi katolički punk bend?

Ogenj - Kyrie

 Promo/
Ogenj ima prolife stavove ali je posve drugačiji od sastava s koncerata "Progledaj srcem"

Polovinom kolovoza 2023. godine koprivnička folk-punk grupa Ogenj trebala je u Močvari nastupiti kao predgrupa australskom celtic-punk sastavu The Rumjacks. Bio bi to logičan spoj dva stilski srodna benda u organizaciji koncertnog promotora Hangtime Agency, no dva-tri tjedna pred već zakazani koncert stigla je vijest o "otkazivanju" Ognja od strane Močvare, što me začudilo jer Ogenj je ranije dva-tri puta nastupio u tome klubu. Obrazloženje je bilo da se nastup grupe Ogenj "otkazuje" zbog pjesme "Duša" iz 2021. godine jer se u njoj zastupaju pro-life stavovi o abortusu. Moje je mišljenje da se najavljeni nastup u ljeto 2023. godine, zbog pjesme iz 2021. godine, nije trebao otkazati, nego je valjalo Ognju dozvoliti da bude predgrupa Rumjacksima. A onda neka se Močvara i Ogenj oko budućih nastupa dogovore kako im paše jer svaki klub, bez obzira na to koliko bio financiran javnim novcem, ima pravo birati izvođače koji mu se uklapaju u programski koncept.

image

Ogenj - Kyrie

Promo/

No to je samo moj stav jer a propos "Duše", premda sam osobno pro-choice, a ne pro-life, i danas smatram da je posrijedi intrigantna i dobra pjesma napisana iz vizure nerođenog djeteta. Nadalje, mada po ne znam koji put iznosim i da sam ateist, tko sam ja da bilo kome spočitavam njegovu vjeru, za koju znam da je Tomek njeguje otkako smo prvi put razgovarali? To je bilo još dok je Ogenj bio demo bend i kad sam prvi put spazio da na nadlaktici lijeve ruke ima istetoviranu Majku Božju. Iskreno, takva tetovaža mi je bila baš kul jer je bila drugačija od uobičajenih punk, rock i metal tetovaža. Uz to, mislim da pjesma "Duša" nije potirala ničije druge stavove, dok bi se agitiranjem protiv abortusa pred bolnicama, za što nemam dokaza da se Tomek i time bavio, premda kruže i takve glasine, trebali baviti hrvatski sudovi, baš kao i s klečanjem po trgovima prve subote u mjesecu.

image

Ogenj Republikaj

Dallas

Stoga u takvom procijepu mogu suditi tek o novom albumu grupe Ogenj pod simpatičnim imenom "Republikaj", koji otvara potmula, metalizirana "Lafre", a zatvara stara i napokon s Vladom Kreslinom, kako sam to bendu sugerirao još prije pandemije korone, realizirana antiratna pjesma "Vojna", teška i mračna koliko i rat u Ukrajini. Između te dvije skladbe ne može se poreći i efektnost punk-metal budnice "Navek on živi", elegične "Kyrie", melodičnog folk-rocka "Perce" i "Zovem Boga svojim", iz čije se alter-rock oštrine pomalja arenaški refren. Ostale pjesme, nažalost, nisu toliko uspješne, pa je "Republikaj" manje dojmljiv od debija "Domaj" i drugog, također vedrijeg albuma "Si kak jen". Jasan je kontrapunkt beznađa i nade te punka, metala i slavenskih folk motiva, svjetovnog i katoličanstva, no "Republikaj" je i manje prijemčiv od prethodnih albuma, bez obzira na poletnu, ali i lošu naslovnu skladbu. Gorljiva vjera, "domača gruda", borba za pravice, krležijansko blato, rat i mir… Sve su to jake teme koje Tomek ispucava na lokalnome mu kajkavskom dijalektu, no nekaj mi u svemu tome fali.

Ipak, postoji jak razlog zbog kojeg sam "Republikaj" grupe Ogenj odlučio recenzirati u velikom formatu. Taj razlog leži u početku ovog teksta zbog kojeg bih se, kao i iz tematike dobrog dijela albuma, mogao zapitati je li Ogenj prvi hrvatski katolički punk bend. Naravno, posve drugačiji od bezveznih sastava koji defiliraju koncertima "Progledaj srcem", koji će me teško razuvjeriti u mojoj nevjeri u Boga. Duhovnost, rekao bi Van Morrison, nešto je drugo i nema veze s ovom ili onom religijom i pripadajućom institucijom. Uz to, mogao bih se prisjetiti i katoličkog beat sastava Žeteoci koji je još 1969. godine objavio album "To nije tajna" u izdanju Glasa koncila, ali uredno otisnutog na prešama Jugotona. Toliko o tome da se u jugoslavenskom socijalizmu nije smjelo deklarirati kao katolik. Pa pobogu, čak je i potpisnik ovih redaka davne 1967. godine kršten u katoličkoj crkvi sv. Petra u Zagrebu. Do dana današnjeg, nažalost ili nasreću, teško je reći, nije naučio u Boga vjerovati i smatra se socijalistom, a prvim socijalistom, možda čak i prvim komunistom, smatra i Isusa Krista.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
31. listopad 2024 14:05