Izložba ne daje odgovor na pitanje tko je Bowie, no ipak nam postaje bliži

Na pozornicu svoga rodnog Londona David Bowie vratio se kako mu i priliči - u bowievskom stilu. Ubrzo nakon što je početkom godine nakon desetogodišnje šutnje objavio album “The Next Day” koji je vrlo brzo postao i najprodavaniji album u Ujedinjenom Kraljevstvu, David Bowie je zauzeo prostorije muzeja Victoria&Albert. Izložba o njegovom radu i djelu i prije službenog otvaranja ovoga vikenda postala je najbrže prodavana izložba u 160-godišnoj povijesti muzeja.

Prva retrospektiva

Izložba naslovljena “David Bowie is...” (“David Bowie je...”) prva je retrospektiva jednog od najvećih, najzanimljivijih i najekstravagantnijih glazbenika u povijesti. Tristotinjak predmeta, većinom iz Bowiejeve bogate arhive, poput vremeplova nas odvode na put koji je buntovnik iz siromašnog južnog Londona prošao do planetrane slave i činjenice da danas puni izložbeni prostor jednog od najvažnijih muzeja u zemlji. Na arhivskim, crno-bijelim fotografijama desetomjesečnog dječaka Davida Jonesa tek po upečatljivim očima prepoznajemo budućeg Davida Bowieja.

Neki kritičari, uključujući one u uglednim novinama kao što su Financial Times i The Sunday Times, zaključili su da je muzej Victoria&Albert pogrešno mjesto održavanja ove kulturne manifestacije, smatrajući da David Bowie još nije spreman za izložbu. No, ako je suditi po redovima ispred inače mirnog muzeja, unatoč katastrofalnim vremenskim uvjetima tijekom vikenda otvorenja, London je spreman za Bowieja, gdje god da se nalazio.

Iako zvijezda showa nije sudjelovala u stvaranju izložbe - kuratori navodno nisu bili obaviješteni da će iznenaditi svijet novim albumom - obožavatelji neće biti razočarani. Kostimi, rukopisi, fotografije i manje poznati detalji iz Bowiejevog života su zanimljivi, uzbudljivi i bezvremenski.

Htio sam biti poznat!

Po ulasku na izložbu svakom se posjetitelju dodjeljuju slušalice. Dok otkrivamo izložbene primjerke koji svjedoče o Bowiejevoj veličanstvenoj karijeri - među kojima su odijelo s turneje “Ziggy Stardust” iz 1972., kostimi sa snimanja spota “Ashes to Ashes” i pismo u kojem udovicu Georgea Orwella preklinje za prava da piše pjesme na temelju njegovog glasovitog romana “1984.” - praćeni smo Bowiejevim hitovima i snimkama intervjua u kojima objašnjava što je umjetnost i priznaje: “Htio sam biti poznat!” Ova izjava, stavljena u kontekst izložbene prostorije naslovljene “David Bowie is Not Yet” (David Bowie još to nije) pokazuje koliko je bila mala vjerojatnost da se od Davida Jonesa iz siromašnog predgrađa Lambeth u južnom Londonu, u godini koja je zabilježila rekordan broj rođenja djece u Britaniji, stvori David Bowie, kojeg je britanska glumica i njegova vatrena obožavateljica Tilda Swinton okarakterizirala “dijelom svih nas”, misleći pritom vjerojatno na sve nas koje je Bowie na neki način dotakao svojom umjetnošću.

Grozan u školi

Na trenutke, ovom izložbom David Bowie postaje nekako ljudskiji, nije više izvanzemaljsko lice kakvim ga doživljavamo na arhivskim snimkama. Saznajemo, tako, da je bio grozan u školi, štoviše, formalno obrazovanje napustio je kao šesnaestogodišnjak, da je kao mladić u podzemnoj čitao ozbiljne knjige koje nije razumio kako bi djelovao pametniji i da mu gramatika nije (bila) jača strana. Rukopisi puni gramatičkih grešaka uistinu ga čine, kako tvrdi Tilda, jednim od nas. Čak i izvanserijski kostimi djeluju manje veličanstvo kada su na lutkama, kada nisu ispunjeni Bowiejem.

Dio izložbe su i snimke njegovih nastupa. Zastanete li na trenutak, sa ili bez slušalica koje vas, što zbog glazbe što zbog neprestane prisutnosti Bowiejevog glasa, dovode u meditativno stanje i David Bowie ponovno postaje onaj zbog kojega je ova izložba najvažniji kulturni događaj godine. No, reći da nakon V&A-evog spektakla znamo odgovoriti na pitanje tko je David Bowie bilo bi suviše ambiciozno. Zato i nedovršeno ime izložbe; poput poruke da nastavak misli “David Bowie je…” osmislite sami jer, kako zaključuje njezin subjekt: “Značenje svake umjetnosti nije nužno ono što podrazumijeva njezin autor.”