Ispovjedna ploča o zlatnom dobu rocka i vlastitim grijesima

ZAGREB - Od svih američkih kantautora stasalih u 21. stoljeću, što se top lista tiče, najviše su dobacili nekoć profesionalni surfer Jack Johnson i “miljenik žena” John Mayer, u javnosti poznat koliko zbog svoje glazbe, toliko i zbog ljubavnih veza s Jennifer Love Hewitt, Jessicom Simpson, Jennifer Aniston i Taylor Swift koja mu se za debakl veze “odužila” otrovnom pjesmom “Dear John”.

Poput Ryana Adamsa

Svaki put kad bi Johnson ili Mayer uletjeli u vrh američke top liste najprodavanijih albuma, postavljao sam sebi pitanje zašto njih dvojica, a ne Ryan Adams, Josh Rouse ili netko od mladoturaka americane.

No, pokazalo se da je bolje biti nalik adult-pop kantautorima 70-ih Jamesu Tayloru ili Jacksonu Browneu negoli country odmetnicima iste dekade. U tom smislu povijest se ponovila, a Mayer je sebi dodatne unce kredibiliteta nabacio i suradnjama s Claptonom, B. B. Kingom, Buddyjem Guyom, Johnom Scoffieldom, Herbiem Hancockom, Kanye Westom...

Jednostavno, Mayer je i vrlo talentiran i tehnički potkovan gitarist, a sve do nesretnog intervjua za Playboy prije dvije godine imao je i sjajan publicitet. Spomenuti intervju, raskid veze s country-pop zvijezdom Taylor Swift i operacija grla bacili su ga u bed, a nema boljeg za kantautora nego kad pomisli da je na dnu.

Premda i dalje glasom zvuči poput bliskog rođaka Davida Graya, “Born And Raised” je najispovjedniji album Mayera, album koji je moguće usporediti s albumima Ryana Adamsa.

Može se reći i kako mi prvi put nije krivo što u vrhu američke top liste gledam Mayera, a ne Adamsa. Em su sada stilski bliži nego ikad prije, em se i Adamsu prošle godine dogodio sličan uspjeh. Druga, još važnija kvaliteta “Born And Raised” je Mayerov rukopis.

Žal za analognim dobom

Uz prepoznatljivi gitarski rad, Mayer je u uvodnoj “Queen of California” lako skliznuo do vremena u kojem je Neil Young objavio “After The Gold Rush”, a Joni Mitchell “Blue” pa onda povukao paralelu s modernim vremenima. Premda je posrijedi seciranje osobnih dilema i drama, “Born And Raised” zvuči i kao efektno dokumentirani žal Johna Mayera za analognim dobom. Ili, kao što to sjajno kaže u prvim stihovima “Speak For Me”, “nije više naslovnica Rolling Stonea ono što je bila”.

Kada život lupi po glavi

Danas na njoj svatko može biti, nema više heroja. Mayer se time ponizio pred herojima 70-ih i na tome mu kapa dolje, iako bi i heroji kantautorskog rocka 70-ih bili sretni da su napisali tako efektne skladbe poput “Whiskey, Whiskey, Whiskey”, “A Face To Call Home”, “The Age of Worry” i “Love Is A Verb” u kojima kombinira stilove od adult-popa preko akustičnog bluesa do mekog country-rocka.

Mayer nema težinu CSN&Y-a ili nekih drugih velikana rocka 60-ih i 70-ih, ali teško mu je poreći znanje. “Born And Raised”, sjetna ploča o zlatnim vremenima rocka i vlastitim grijesima, više je nalik posljednjim albumima Ryana Adamsa i Johna Granta negoli prethodnim djelima njezinog autora. Paradoksalno, to je i najbolja ploča Johna Mayera koji je popularnost našao vrlo rano, ali svoj pravi glas tek kad ga je život lupio po glavi.