Tenor Domagoj Dorotić (1979.), koji je, uz ostalo, pjevao 2013. hrvatsku himnu prilikom primanja ulaska Hrvatske u EU, nakon angažmana u Zagrebu i Osijeku, od veljače je prvak riječke Opere. Domagoj Dorotić diplomirao je u klasi profesorice Vlatke Oršanić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2008. godine. Pored brojnih uloga na domaćim pozornicama talijanskog, njemačkog, francuskog i slavenskog repertoara, izvan zemlje nastupio je kao Lenski u Litavskoj nacionalnoj operi u Rigi.
Angažmanu u HNK Ivana pl. Zajca dijelom je presudila njegova debitantska uloga u Rijeci, Cavaradossija u Puccinijevoj “Tosci” u dramaturgiji i režiji Marina Blaževića.
- Evo, dogodilo se spontano, radili smo “Toscu” i nekako se ekipa dobro složila, bilo je ugodno raditi, zatim me kolegica Kristina Kolar prvo pitala, onako mi se činilo iz fore, pa zašto ne bi došao kod nas u ansambl... Intendantu Marinu Blaževiću svidjela se ta ideja, onda su malo pomalo počeli pregovori, i eto me.
- Svakako mi više odgovara morski zrak, poznato je koliko je to pjevačima dobro za njihov instrument, a osim toga, i moji su korijeni s mora, tako da mi to definitivno više odgovara - rekao je tenor bračkih korijena Domagoj Dorotić. Nagrađivan je u zemlji za ulogu Rinuccia u operi “Gianni Schicchi”, Maxa u operi “Crux dissimulata”, Fentona u operi “Falstaff”, kao i za ulogu Cavaradossija u operi “Tosca”.
Ljubitelj belcanta
Na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara prije pet godina pjevao je ariju “Nessun Dorma” iz opere “Turandot”. U kojoj je tenorskoj fazi, koje uloge misli da bi za njega bile primjerene u ovom trenu, i koji kompozitori?
- Koliko god se sa sadašnjim iskustvom osjećam zrelije, trebam biti oprezan s repertoarom, odnosno rekao bih da se trebam puno pažljivije i temeljitije pripremiti za svaku ulogu, za što mi svakako treba vremena koje moram dobro organizirati, a onda niti jedna uloga nije nesavladiva. Volio bih pjevati više Verdija, što je, naravno, prema mojem mišljenju najzahtjevnije, ali i najslađe. Kad se dobro pripremi uloga, onda je i najzdravije, odnosno najbolje razvijati je pored Verdija, belcanto pjevati Bellinija, Donizettija itd. - kaže novi riječki prvak.
U Hrvatskoj je manje vrhunskih tenora, a više imamo velikih pjevača donje lage.
- Razlog tomu je ono što sam u prethodnom pitanju naveo, problemi su u načinu pripremanja uloga, u određivanju faha, pravilnom vođenju razvoja pa sazrijevanja, pogotovo za tenore koji su najneprirodniji radi visokih tonova i lage koje moraju pjevati. Sve se mora posložiti da bi se izgradio dobar i stabilan tenor. Danas se sve radi na brzinu i tempo je nemilosrdan, talent više nije 10% nego 1% posto onoga što vam je potrebno da biste uspjeli. Potrebno je puno truda, rada i odricanja, a niti onda vam se ništa ne jamči, treba imati i dosta sreće, a naravno, vjerujem, da je svak’ tvorac svoje sreće - kaže.
Nedoumica
Među drugim brojnima, i njegov kolega, zvijezda zagrebačke Opere Ozren Bilušić negodovao je zbog izmijenjene verzije dijela “Zrinjskog”, koju je Domagoj Dorotić s kolegama, izveo u povodu EPK Rijeka. Naime, umjesto “U boj, u boj!”, pjevalo se “Za mir, za mir”.
- Ozren Bilušić moj je dragi kolega kojeg poštujem, a siguran sam da isto tako i on mene, s obzirom na to da se dobro znamo iz Zagreba. Možda se čak s pravom zabrinuo kad je primijetio promjenu teksta u završnom zboru “U boj, u boj” iz opere “Nikola Šubić Zrinjski”, jer ne daj Bože da to postane praksa sa svim hrvatskim operama, pa da se takvo nešto koristi u promicanje određene politike ili ideologije! Međutim, možemo to promatrati iz više točaka gledišta. Niti meni nije bilo jednostavno prihvatiti taj izazov ili iskušenje kako to otpjevati, a da se ne osjećam smiješno ili iskorišteno za nečiji interes ili provokaciju, bivajući svjestan da će to izazvati raznorazne reakcije.
Uglavnom, autoritet Juranić, kao hrvatski dirigent i kompozitor koji je ovom prilikom dirigirao “Za mir, za mir” (“U boj, u boj”), dao je svoj blagoslov da se to može tako izvesti, a ja sam o tome promišljao kao kršćanin, katolik i Hrvat, čime se izričito ponosim, te odlučio vjerovati da je poruka koju je Marin Blažević htio poručiti u promjeni teksta izrazito kršćanska te po tome i snažna za ovu priliku! - rekao je Domagoj Dorotić.