GLAZBENA LEGENDA

IN MEMORIAM: ZDENKA VUČKOVIĆ Otišla je vječna djevojčica hrvatske estrade, ostavila nam je svjedočanstvo vremena kruha, masti i šećera

 Tea Cimaš / Cropix
 

Umrla je pjevačica Zdenka Vučković, rođena 20. lipnja 1942., dijete rata, prva djevojčica koja je postala zvijezda u bivšoj Jugoslaviji. Obično se piše: prva tinejdžerska zvijezda, premda je taj anglizam tada bio stran. Još je živio pubertet.

Proslavila se pjesmom “Tata, kupi mi auto”, ili službenim naslovom: “Mala djevojčica”, koju je izvela s Ivom Robićem na prvom Opatijskom festivalu 1958. Autori pjesme bili su rođaci: glazbu je napisao bratić Milutin (Krešo) Vandekar, a riječi sestrična Alka Ruben, unuci Stjepana Radića (njeno “pravo” ime je Mira Košutić). Premda je na šlagerskoj sceni Zdenka Vučković provela idućih pola stoljeća, ovaj urnebesni početak bacao je sjenu na sve njene buduće uspjehe i uzlete.

U toj pjesmi sociolozi i kroničari prepoznali su odu potrošačkom društvu, što se rađalo skupa sa samoupravljanjem. Upravo se postavljao format domaćih festivala - Zagrebački festival od 1953., premda se festivalom nazivao od 1959., pa zatim idući, Opatijski - koji će u 60-ima biti važan, zajedno s rastom proizvodnje i prodaje TV-prijamnika. Bilo je to Vrijeme prvih, u kulturalnom pogledu. Primjerice, taj prvi Opatijski festival bio je radijski prenošen u cijeloj “zemlji seljaka” na brdovitom Balkanu, preko radio Zagreba, Beograda i Ljubljane, čiji su orkestri i dirigenti ubuduće pratili izvođače.

Slavni šlager

Nekoliko tjedana po svršetku festivala Jugoton je objavio prvu, dakako, dvadeset i pet centimetarsku longplejku s osam odabranih skladbi. I Vučković je postala mala djevojčica. Taj slavni šlager posredno je usmjerio njezinu karijeru. Pa ako je kompozicija “Kućica u cveću” Žarka Roje otišla k njoj po automatizmu, jer bila je izvedena na istom, prvom Opatijskom festivalu kao i “Djevojčica”, pjesmu “Crčak i mrav” Alfija Kabilja i Arsena Dedića, na Zagrebačkom festivalu 1961. zaradila je prvim dvjema.

Split, 010710.
Festival Split 2010.
Retrospektiva festivalskih hitova povodom 50.og jubilarnog rodjendana po izboru Gorana Pelaica Strelkova.
Na fotografiji: Zdenka Vuckovic i Luka Nizetic.
Foto: Jadran Babic / CROPIX
Jadran Babić / CROPIX
Zdenka Vučković i Luka Nižetić u Splitu 2010.

Pritom, treba reći da smo kao klinci s istom ljubavi pjevali “Kućicu u cvijeću” (“trava oko nje/ a na puteljak pada hlad/ sa grana dunje dv’je”), jednako kao što smo gnjavili tatu: “Kupi mi auto!”, pa ako nemaš za njega, onda barem bicikl ili romobil.

Socijalističke čežnje

Djevojčica Vučković svojim je glasom ispisala recept socijalističkih čežnji: kućica, auto, bicikl, romobil, pa i kolica Jugovinil. Ona je bila “teta” koja je pjevala “dječje” pjesme, koja je dječjim glasom izgovarala glasno i jasno ono o čemu su roditelji govorili tiho. U svojim kasnijim intervjuima ona se prisjećala prvog nastupa:

- Dan nakon što smo Ivo Robić i ja 1958. na Opatijskom festivalu otpjevali ‘Moja mala djevojčica’, iz hotela Kvarner nije se moglo ni ući ni izaći. Ljudi su se u redovima gurali za autograme.

S tom pjesmom rodila se pjevačka zvijezda dugoga sjaja, a pratila ju je recepcija prve dvije pjesme s kojima je sažela želje cijelog društva.

Čini se kako su Zdenku Vučković cijeloga života opisivali kao “tetu” koja je pjevala “Djevojčicu” i još jednu glasovitu pjesmu: “Zeko i potočić”. Tu drugu pjesmu naših odrastanja napisao je Zagrepčanin Branko Mihaljević 1954., za jednu “lokalnu” priredbu u Osijeku, kako bi popunio program. Snimila ju je 1956. osječka pjevačica Olgica Miler, kojoj je to bio jedini diskografski uspjeh. No, pjesma je pronašla privlačniju interpretaciju u Zdenki Vučković 1971., koja je progutala njenu prošlost. Tako je Zdenka Vučković tom snimkom povukla karijernu parabolu; roditelji i djeca praktički su učili pjevati uz pomoć njezinog nezaboravnog glasa.

Htjela, ne-htjela, Zdenka Vučković morala je pjevati “dječji” repertoar ili uložiti ogromnu energiju da se izbori protiv te prvotne, ali tako snažne predodžbe o svom scenskom liku i glasu. U tome joj je itekako pomagao njezin producent, pa kasnije suprug, klavirist i dirigent nezaboravni Krešimir Oblak, dugogodišnji radijski urednik.

Ideal jednog vremena

Oni su nepogrešivo birali talijanske i američke hitove koji su u novom aranžmanu i u izvedbi te vječne djevojčice postali samosvojni. Učinila je svojim prepjevima Celentana, Minu, Sedaku, Cliff Richarda, Paula Anku i druge bliskima domaćoj publici. Uostalom, tada su prepjevi stranih kompozicija predstavljali postojani dio repertoara mnogih pjevača. Tek su ih trebali nadomjestiti domaći hitovi.

S druge strane, Zdenka Vučković je u isto vrijeme, daleke 1963. pobijedila na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Zagreb, Zagreb” (“Vraćam se Zagrebe tebi”) Alfonsa Vučera i Justine Sappe, koju su neki smatrali neslužbenom gradskom himnom. Bio sam među onim putnicima koji su se vraćali s putovanja s tom pjesmom na ustima, u malim đačkim i kojekakvim zborovima povratnika. S tom himničkom pjesmom Vučković je postala pjevačica upravo zagrebačke kućice u cvijeću, pred kojom stoji bicikl, ako već ne automobil, ideal jednog vremena koje je sanjalo neku bolju, ljepšu budućnost.

Otpjevala je još jednu lijepu pjesmu Zagrebu: “Tebi grade moj” Pere Gotovca i Pavla Cindrića, u duetu s Arsenom Dedićem.

Upravo zbog spomenutih prepjeva, neke su enciklopedije opisale karijeru ove pjevačice poslije “Djevojčice” ovako:

“Kasnije se istakla kao interpret ‘urlatorskih’ pjesama, a onda je prešla na balade”. Možda je toj definiciji doprinijela njena suradnja s VIS-ovima, odnosno vokalno-instrumentalnim sastavima, kako su se tada opisivali Crveni koralji i Indeksi. U svakom slučaju, Vučković je 60-ih bila najproduktivnija zvijezda vodećeg izdavača, Jugotona, a naklade njenih ploča s lakoćom su prelazile 50.000 prodanih primjeraka.

I kasnije njene su uspješnice privlačile publiku, ali onakav polet mladosti rijetko su dostizale. Npr. prepjev njenog hita “Colinda” vratio se u radio-program povodom izbora bivše predsjednice Hrvatske. A radila ga je zajedno sa suprugom Oblakom, i sama je prevela tekst.

Umrla je Zdenka Vučković, vječna djevojčica zabavne muzike, ostavljajući nam “Malu djevojčicu” kao vedro svjedočanstvo na vrijeme kruha, masti i šećera. I na cijeli niz drugih hitova.

'Po njezinoj pjesmi ime je dobila i Kolinda Grabar-Kitarović'

Velike glazbenice i prve teen zvijezde ovih prostora, s puno se emocija prisjetio i istaknuti glazbeni producent i urednik Siniša Škarica. I njega je, kao i ostatak glazbenog svijeta, pogodila vijest o iznenadnoj smrti Zdenke Vučković, žene koja je svojim glasom i opusom obilježila domaću glazbu.

- Pogodila me vijest. Pojma nisam imao da je uopće bila bolesna. Zadnji put smo se sreli prije četiri, pet godina među policama jednog dućana. Kao i uvijek bila je srdačna i ljubazna - naglasio je Škarica.
Na spomen njezina imena nemoguće se ne prisjetiti dječjih hitova “Zeko i potočić”, “Moja mala djevojčica”, ali i Zagrebačkog festivala čije je Zdenka bila svojevrsno zaštitno ime.

- Inače, pjesma “Zeko i potočić” snimljena je tek 1971. godine. To je pjesma Branka Mihaljevića, oca Marija Mihaljevića i djeda Branimira Mihaljevića, koju je prva pjevala Osječanka Olgica Miler 1956. u sklopu mjuzikla temeljenog upravo na toj pjesmi. Već onda je bila hit, no novije generacije identificiraju je sa Zdenkom Vučković, koja je bila puno popularnija od Olgice Miler i upravo ona popularizirala je pjesmu “Zeko i potočić” - ispričao je Škarica o pjesmi koja se našla na najprodavanijem albumu dječjih pjesama u Hrvatskoj svih vremena, koji je dobio platinasto priznanje diskografske kuće Croatia Records.

S pjesmom “Mala djevojčica”, poznatijom kao “Tata, kupi mi auto”, Zdenka Vučković nastupila je na prvom Opatijskom festivalu 1958., kad joj je bilo tek 16 godina.

- Zdenka je bila prva teen zvijezda kod nas i definitivno je to i ostala. Nitko joj nije došao ni blizu sve do do Tajči, što je bilo godinama kasnije - tvrdi Škarica.

Kako kaže, ‘60-ih godina je Zdenka Vučković uz Gabi Novak i Vicu Vukova snimila najviše singl ploča i bila neupitna zvijezda tadašnjeg Jugotona. A uz njeno ime se veže i poznata skladba “Zagreb, Zagreb”.

- Pjesma “Zagreb, Zagreb” bila je pobjednica Zagreb-festa 1963., a Zdenkla Vučković izvela ju je u alternaciji s Markom Novoselom. Ta je pjesma 1999. proglašena najzagrebačkijom i najizvođenijom pjesmom svih zagrebačkih festivala, a nagradu za to u svoje je i u ime Marka Novosela s ponosom primila Zdenka - napominje Siniša Škarica.

Još je jedan kuriozitet vezan uz ime Zdenke Vučković. Naime, 1967. godine u Zdenkinom prepjevu Jugoton je snimio pjesmu “Colinda” (u originalu uspješnicu kanadske zvijezde Lucille Starr iz 1965.).
- Ta je pjesma bila vrlo popularna u obitelji Grabar, pa su i svoju kćer, buduću hrvatsku predsjednicu, koja se rodila godinu nakon što je Zdenka objavila pjesmu, nazvali upravo Kolinda - otkrio je Škarica. (Marija Lokas)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 03:50