Ja sam Alice, gospodar ludila i sultan iznenađenja, mit umotan u slavu koju drugi ne razumiju, pjeva u uvodnoj pjesmi novog albuma "Road" Alice Cooper (75), nekoć američki gospodar glam i hard rocka koji bez problema, naročito u Europi, održava zavidnu razinu popularnosti i u osmoj dekadi života. Prekratak je ovaj prostor da navedem na koga je sve utjecao, no dovoljno je spomenuti AC/DC, Kiss, Ramonese, Motorhead, Gunse, Turbonegro, a bio je Alice u nečemu i prije Bowieja i Iggyja. Da je i danas potentan, svjedoči produkcija već duže vrijeme vjernog mu pouzdanika Boba Ezrina, a taj je jako tražen, ali i gostujući glazbenici i/ili koautori pjesama poput Waynea Kramera (MC5), Toma Morella (RATM), Rogera Glovera (Deep Purple), Keitha Nelsona (Buckcherry). Rezultat je kohezivan album na raskrižju glam-rocka i heavy metala, ustrojen slično posljednjim albumima Iggyja Popa ("Every Loser", 2023) i Ozzyja Osbournea ("Patient Number 9", 2022), dojmom tek nešto slabiji iako podjednako bombastičan. Tema je samo jedna - Alice Cooper kao gospodar rock‘n‘rolla kakav je nekoć bio uz uobičajeno preplitanje ljubavi, seksa i mačizma. Onoga što obično vole stari napaljeni jarci poput Coopera i ne samo njega.