Ući u poznati berlinski noćni klub Berghain težak je zadatak, čak i za neke od najpoznatijih svjetskih DJ-eva. Stoga će oni objeručke prihvatiti izazov da se uvjeri UNESCO u to kako bi berlinski techno klub trebao dobiti status svjetske baštine UNESCO-a.
Brojni umjetnici smatraju kako bi potpora tijela UN-a bila od vitalnog značaja za osiguranje budućnosti ovog glazbenog žanra. Techno ritmovi pojavili su se u Detroitu sredinom 1980-ih, a kada je pao Berlinski zid, građani Berlina taj su žanr prihvatili kao savršen soundtrack za ponovno ujedinjenje. Napušteni bunkeri, elektrane i tvornice na istoku grada vrvjele su od ljubitelja klupske glazbe s obje strane grada koji su slavili svoju slobodu.
Ipak, covid-19 i gentrifikacija prijete opstanku "slobodnog, divljeg, kreativnog Berlina', smatra Alan Oldham, DJ iz Detroita koji je bio dio Underground Resistance kolektiva, a koji sada živi u Berlinu.
"Zaštita UNESCO-a bi uvelike pridonijela održavanju tog starog duha Berlina. Prostori poput Tresora i Berghaina bili bi zaštićeni kao kulturne znamenitosti. Toliko se mjesta zatvorila u samo sedam godina koliko sam ovdje. U drugim bi gradovima to bio prirodni klupski ciklus na djelu, ali Berlin je drugačiji, tu su klubovi i kreativna scena glavna vrijednost grada.
Prepoznavanje važnosti techna otvorilo bi pristup državnim subvencijama i drugim izvorima financiranja, a klubovi bi dobili dodatnu zaštitu prema zakonima o urbanizmu.
“UNESCO-va zaštita bi puno pomogla u uspostavljanju tehno i klupske kulture kao legitimne društvene snage s povijesnom vrijednošću i koja je vrijedna vladine potpore, a ne da se na to gleda samo kao na hedonističku, jednokratnu klupsku glazbu uz koju ide droga”, rekao je Oldham za The Guardian. “Na koncu, moj rodni grad Detroit bi također mogao imati koristi od toga,” zaključuje.
Dimitri Hegemann, koji je osnovao Tresor – “trezor” – ispod bivše robne kuće u istočnom Berlinu, još je jedan od pristalica ove ideje. “Nakon pada Berlinskog zida, techno je transformirao grad Berlin”, rekao je. “Djeci s istoka i zapada se svidio i to ih je povezivalo. Bila je to prilika da se isproba nešto novo, kao nakon Drugog svjetskog rata u Parizu kada je došao Miles Davis s cool jazzom", objašnjava.
"Tijekom 1989. i 1990. godina ljudi iz istočnih zemalja, poput Poljske, dolazili su u Tresor, a nisu čak ni govorili engleski. Ova nova generacija Detroit techna i Underground Resistancea je nešto drugo. Tada nije bilo glupih poruka, imali smo samo glazbu na koju smo plesali", prisjetio se Hegemann.
Techno je još uvijek dio strukture grada, kaže Peter Kirn, DJ i glazbeni producent iz Berlina. “Doslovno možete čuti ovu glazbu kako udara sa svih strana. To je stvarno posvuda", rekao je i dodao: “U drugim gradovima ljudi ne bi prihvatili glazbu koja je stvarno teška ili čudna i puna sintesajzera i stvarno brutalnih, iskrivljenih bubnjeva. Ne možete to svirati u klubovima, a kamoli za ručkom. A ovdje je potpuno prihvatljivo to svirati za ručkom.”
U početku je bio skeptičan u vezi priče vezane uz UNESCO, ali je onda malo promislio o toj ideji. “Shvatio sam da je to kao i sa svakom narodnom glazbom – uvijek postoji takav sukob između tradicionalnog i eksperimentalnog. Napetost između te dvije stvari tjera naprijed.”
Crni umjetnici iz Detroita, kao što su Oldham i Juan Atkins, preselili su se u Berlin jer je nudio bolju podršku od SAD-a, kako u smislu financiranja umjetnosti tako i po pitanju zdravstvene skrbi. “Techno je postao utočište za ljude koji su marginalizirani i postoji prirodna privlačnost prema Berlinu kao mjestu koje je popustljivije, posebno kada dolazite iz mjesta koja manje dopuštaju takve stvari”, rekao je Kirn.
"Berlin je na toj liniji loma između zapadne i istočne Europe. I iako se dosta fokusiramo na to što je to značilo 90-ih godina, kada je zid pao, manje se fokusiramo na ono što se zapravo sada događa - Gruzija je u krizi, Poljska je u krizi, Rusija je u krizi. Dakle, ljudi iz svih tih mjesta traže Berlin kao središnje mjesto za neku vrstu radikalnog društvenog odgovora”, zaključuje Kirn, prenosi The Guardian.