Nakon što su proteklih godina stizale vijesti da je B. B.King morao malo usporiti svoj ubitačan tempo, a još do lani je imao i po 200 nastupa godišnje (!), i konačno jesenas prekinuti turneju nakon što mu je pozlilo u Chicagu na koncertu u House of Blues, jučer je stigla vijest da je umro u Las Vegasu u 90. godini života. Dug život i duga karijera čovjeka koji je već rođenjem ponio ime koje će puno godina kasnije i zaslužiti svojom glazbenom vještinom - King mu je naime pravo prezime, a rodio se 16. rujna 1925. kao Riley B. King na plantaži pamuka blizu gradića Itta Bena u državi Mississippi.
Sin berača pamuka
Sin siromašnih berača pamuka od četvrte je godine života živio kod bake i djeda jer mu je majka pobjegla od oca (zaista, postoji li ijedna velika rock biografija koja uključuje sretno djetinjstvo u stabilnoj obitelji a bez barem jedne tragedije?), a legenda kaže da je prvu gitaru kupio u 12. godini za 15 dolara, iako postoji i priča da mu ju je poklonio stariji rođak Bukka White, i sam legendarni bluesman. Već 1943. Riley je redovito svirao i nastupao s bendom zarađujući za život vozeći traktor, da bi ga White 1946. povukao sa sobom u Memphis, gdje si je momak polako počeo graditi reputaciju ozbiljnog muzičara.
Godine 1949. već se znalo za njega i izvan Memphisa, a iz te godine datiraju i njegove prve snimke oko kojih mu je pomogao legendarni Sam Phillips, kasniji osnivač Sun Recordsa (koji će otkriti i proslaviti među ostalim i Presleyja, Casha, Orbisona, Perkinsa, Lewisa...). U tim formativnim godinama King je svirao šest večeri tjedno u nekom baru zarađujući 12 dolara po večeri. Početkom 1952., nakon što je njegov singl “3 O’Clock Blues” dospio do broja 1 na Billboardovoj rhythm & blues ljestvici, stvari su dobile neku novu akceleraciju koja se obično u biografskim tekstovima formulira frazom “... i ostalo je povijest”.
Da, duga i velika povijest blues legende, jednog od najvećih imena žanra koji je preživio desetljeća uz minimalne promjene i s ogromnom otpornošću na promjene i evoluciju.
No da bi blues opstao i živio sve te godine, trebalo ga je popularizirati i približiti i onima koji nisu bili njegova inicijalna publika - trebalo ga je prodati bijeloj Americi, i upravo tu je ključna uloga B. B.Kinga koji je uz Johna Lee Hookera i Muddya Watersa najzaslužniji za to.
Nisu, naravno, odmogli ni Rolling Stonesi koje i danas optužuju da su sve što su ikada snimili posudili i/ili maznuli iz duboke i široke Delte Mississippija.
Mlađe su generacije upoznale Kinga preko svojih zvijezda - Bono kaže da je na snimanju dueta s Kingom “When Love Comes To Town” 1988. dao sve od sebe ne želeći se osramotiti pred legendom, no kad je King stao za mikrofon, “osjećao sam se kao curica”.
Više od 40 albuma
U nekoliko milijuna otišao je i njegov album s još jednim osvjedočenim fanom, Ericom Claptonom, “Riding With The King” iz 2000.
Nije bio plodan samo u glazbi, imao je, kažu, i 15 djece sa 15 različitih žena i 50 unuka (statistika iz 2004.!). Živio je s dijabetesom posljednja dva desetljeća, ali nije dopustio da mu bolest uspori tempo koji si je nametnuo još 50-ih - jednom je prilikom izjavio da je u 65 godina karijere bio prisiljen propustiti samo 18 nastupa.
B. B. King je u karijeri izdao više od 40 albuma (42 po Wikipediji), a njegov posljednji bio je “One Kind Favor” iz 2008. u produkciji T-Bone Burnetta: Album je otvorio klasikom Blind Lemona Jeffersona “See That My Grave Is Kept Clean”.
Bio je to preuranjeni epitaf za Kinga koji će ipak otada pa do kraja svog puta odraditi bar još tisuću koncerata na svojoj beskrajnoj oproštajnoj turneji (Farewell Tour) koja je počela još 2006. No sada je eto došao i trenutak za oproštaj s jednim od najvećih svih vremena. Zbogom, Kralju, i hvala ti za blues...