Prvi put u povijesti Hrvatskog glazbenog zavoda konferencija za tisak održana je na ulici! U ponedjeljak 19. studenoga u 11 sati ispred zgrade u Gundulićevoj okupili su se mediji, članovi HGZ-a, publika HGZ-a i znatiželjni prolaznici kako bi saslušali što imaju reći članovi Ravnateljstva, Nadzornog odbora i Časnog suda najstarije hrvatske građanske kulturne udruge.
Na ulici je skupu prisustvovala i pročelnica Odbora za kulturu grada Zagreba Ana Lederer, ali i policija pozvana u pomoć ne bi li otvorila vrata povijesnoga zdanja u koje se zabarikadirao ravnatelj Niko Đurić iza izvješenog plakata na kojem piše jasno i glasno da on toga dana zabranjuje bilo kakav skup unutar zgrade.
Policija bez sudskoga naloga nije mogla ništa, a građani su ostali na hladnoći zgroženi idejom da bilo tko može zabraniti bilo kome ulazak u javnu ustanovu u kojoj se, među ostalim, održavaju pokusi za koncerte, prodaju ulaznice i ureduje knjižnica za mnoge korisnike.
Kršenje pravila
Bio je to nastavak trakavice koja je počela ljetos nakon što se otkrilo da ravnatelj ima namjeru prodavati ili davati u koncesiju zgradu HGZ-a koja je po Statutu u vlasništvu članova. Dio Ravnateljstva, na čelu s potpredsjednicima Seadetom Midžić i Mladenom Janjaninom, kao i članovima ostalih tijela, usprotivilo se ravnatelju (uz kojeg su ostale tri članice ravnateljstva) i većinom glasova donijelo je odluku o razrješenju Đurića.
Ana Lederer i Mladen Janjanin
Samo nekoliko dana kasnije Đurić je suspendirao sedam od 11 članova, mimo uporišta u Statutu i Zakonu o udrugama. Kako je u međuvremenu zaustavio i glasilo HaGeZe zapriječivši obavijesti članstvu i publici, opozivu su se pridružili i Nadzorni odbor i Časni sud donijevši odluku o njegovu razrješenju.
Sve što je napravljeno dokumentirano je člancima Statuta iz kojih je razvidno da su se sva tijela držala pravila koja ih obvezuju, a koja Đurić uporno niječe. Štoviše, na uličnoj se konferenciji doznalo da on ne dopušta ni Izbornu skupštinu koju se po Statutu mora sazvati do 29. studenoga kako bi se izabrao novi predsjednik i ostala tijela HGZ-a budući je Đurić u veljači bio izabran za “prijelazno razdoblje”, a ne, kako sam tvrdi na puni mandat. I o tome postoji dokument Ispis iz Registra udruga gdje jasno piše kako 29.11. 2018. Niki Đuriću mandat ističe.
Skupština na akademiji
Zaključak konferencije za tisak bio je sazivanje izvanredne Skupštine 28. studenoga u prostoru Muzičke akademije jer Hrvatski glazbeni zavod u ovome trenutku bez sudskoga naloga nije dostupan. A nije dostupan ni brojnim kandidatima koji ponukani sramotom koja se događa s HGZ-om već mjesecima čekaju primitak u članstvo! Valja se prisjetiti i peticije protiv Đurićeve samovolje organizirane na Muzičkoj akademiji koju je potpisalo više od tisuću mladih glazbenika!
djelatnici zavoda fotografiraju okupljene
Može li se ova nemila priča privesti kraju? Po svemu sudeći, bez sudskoga epiloga neće ići unatoč potpori i ministrice kulture i Ureda za kulturu grada i javnosti koja s pravom strahuje od reprize Preradovićevog trga, odnosno od prenamjene povijesne zgrade i prostora. Uporne tvrdnje dosadašnjega ravnatelja o financijskom krahu HGZ-a nemaju uporište, HGZ nije u bankrotu, a Đurić, kako je izjavio Jutarnjem u rujnu, i dalje traži koncesionara ili strateškog partnera. Pitanje je za što, za koju namjenu, odnosno prenamjenu, ako se ima u vidu njegov prijedlog Ravnateljstvu iz lipnja “Ponuda kupnje za zgradu na adresi Gundulićeva 6A Zagreb”, kao i izjave da se HGZ nalazi u predstečajnom stanju”, da bi osnovnu djelatnost HGZ-a amaterizam trebalo suspendirati na godinu dana, a knjižnicu koja sadrži vrijedne ostavštine i artefakte glazbene povijesti naziva “skladištem papira koje zauzima sobe u prizemlju, prostor koji bi se mogao iznajmiti...”! Pri ovom nabrajanju valja podsjetiti da je Đurić zaboravio ili zanemario onaj članak Statuta koji kaže da u slučaju bilo kakve havarije financijske ili neke druge Hrvatski glazbeni zavod prelazi pod ingerenciju HAZU?
Modna revija
Nedavno je u Glazbenom održana modna revija! Je li to značilo početak prenamjene po ukusu ravnatelja Đurića koja bi donosila novac, a u daljnjoj perspektivi preobražaj zgrade u luksuzni hotel na prestižnoj adresi? Sve se više postavlja još javno neizrečeno pitanje - je li tko stavio “šapu” na ovu doista prestižnu, ali i kulturološki nenadoknadivu vrijednost? Znači li Glazbenjak u ovoj sredini ikome išta, osim onima koji su generacijski u njemu stjecali znanja, slušali svjetsku glazbenu elitu, ali i trajno njegovali glazbeni amaterizam zbog kojeg je 1827. Glazbeni zavod i utemeljen, a zgrada sagrađena sredstvima građana. 19. studenoga građani Zagreba nisu mogli ući u svoju zgradu. Vrata je zaključao jedan samovoljni građanin kojem još ovo malo kulturne tradicije ništa ne znači. Ali zato znači mnogim europskim zemljama koje svoj Musikverein, glazbeno okupljalište s pedigreom, drže kao kap vode na dlanu. Ne trgnemo li se i obranimo Glazbenjak od prenamjenjivača, voda će uskoro iscuriti.