KONCERT BIVŠEG GITARISTA SMITHSA

FOTO Mančesterski derbi na zagrebačkom terenu: Marr – Morrissey 1:0

 Niko Goga
 

Nakon Marca Almonda, ABC-a i The Cardigansa, na Yammatovo 4 stigao je i Johnny Marr, nekoć gitarist i autor glazbe The Smithsa, zatim sukreator dua Electronic, kojeg je neko vrijeme imao s Bernardom Sumnerom iz New Ordera, a posljednjih pet godina i vlasnik triju solidnih solističkih albuma. U skladu s time, publika je u krcatoj Laubi imala prigodu uživati u repertoaru sastavljenom od pjesama iz navedenih razdoblja Marrove karijere i njegovom sjajnom nastupu.

Vjerojatno je s mišlju ili barem primisli - tko će u konačnici ostaviti bolji dojam, Marr ove subote u Laubi ili Morrissey prije nekoliko godina na Velesajmu - minule kišne subote na Črnomerec stigao barem dio publike, a svakako potpisnik ovih redaka. Rezultat tog mančesterskog “derbija”, odigranog na zagrebačkom terenu, počeo se nazirati već u drugoj po redu pjesmi Marrova nastupa u Laubi, kultnoj “Bigmouth Strikes Again” The Smithsa.

Ako tijekom nje u glasu i nije imao potrebnu (melo)dramatičnost, do završetka koncerta se pokazalo da je Marrov vokal posve dostatan, a električna gitara u pratnji sigurnog, pouzdanog i čvrstog pratećeg trojca perfektna i neizmjerno važna za nadahnute verzije “The Headmaster Ritual” i “Last Night I Dreamt That Somebody Loved Me”. A naročito za divne i magične izvedbe “How Soon Is Now?”, “There Is A Light That Never Goes Out” i “You Haven’t Earned It Yet, Baby”, bez obzira što je na potonjoj stage na minutu-dvije doslovce ostao bez struje.

Kroz tih nekoliko pjesama The Smithsa, ma koliko mu bilo teško za mikrofonom zamijeniti pjevača i pjesnika s kojim je tvorio jedan od najjačih autorskih tandema u povijesti britanske popularne glazbe, Marr je nadvisio bivšeg prijatelja i to ne samo u komparaciji s Morrisseyevim nastupom na Velesajmu, nego i s onim na Šalati u okviru prvog INmusic festivala.

Gitaristički minimalizam

Ako je Morrissey neupitno velik pjesnik, Marr je gitaristički genij, a na koncertima to može biti važnije. Ukratko, stekao se dojam da Morrisseyu danas daleko više nedostaje Marr nego obrnuto, premda je jasno da bi ultimativne izvedbe pjesama The Smithsa uživo dobili tek kad bi se barem ta dvojica od četvorice bivših članova tog sastava ujedinili.

Budući da do toga nikada neće doći, tijekom Marrova koncerta na um mi je pala druga ideja. Naime, izvedbe “Getting Away With It” i “Get The Message”, diskoidnih i fankičnih pjesama iz ostavštine Electronica, sugerirale su da bi bilo zgodno da se Marr, kad već ne ide s Morrisseyem, ponovo ujedini s Bernardom Sumnerom.

No, ostavimo maštu i vratimo se realnosti, odnosno dojmovima s izvrsnog koncerta u Laubi tijekom kojeg je Marr iznova ukazao koliko je njegov gitaristički minimalizam raznovrstan, bogat, koloritan, utjecajan i teško dostižan tisućama i tisućama drugih gitarista.

Izgledajući na efektno osvijetljenoj pozornici i poput mlađeg brata Keitha Richardsa u “košulji na cvjetiće”, Marr je i pojavom sugerirao koliko su psihodelični rock, modsi i beat 60-ih bitni za njegovo izrastanje u jednog od najvažnijih gitarista Otoka, da bi iz tog ugla nepojmljivom lakoćom uklizavao u proto i post punk, glam i ono što smo tek kasnije počeli nazivati indie rockom, Britpopom pa i alter discom.

Koliko god se doima jednostavnim, posrijedi je genij rifova i melodija te izuzetni poznavatelj glazbenih subkultura, koji uz savršeno posložen zvuk vlastite gitare i pratećeg benda izuzetno spretno i vješto ukršta razne stilove glazbe koji su stvorili njegov osobni identitet, a iz čijeg rada potječu neki kasniji glazbeni žanrovi.

Autorska ikona

Marr je štovatelj rock tradicije, ali i modernist pa i avangardist, koji je vremenom postao utjecajan poput njegovih uzora, a kojeg pak i mlađi i stariji od njega već godinama štuju kao (gitarističku i autorsku) ikonu bogate britanske rock i pop baštine.

Na toj liniji nastala su i njegova tri albuma u proteklih pet godina s kojih su u Laubi, zaista prekrasno i mnogo uvjerljivije nego bilo koja pjesma s posljednja tri albuma Morrisseya, zazvučale “Hi Hello”, “Walk Into The Sea”, “Hey Angel” i “Easy Money”.

Ukratko, na zagrebačkom terenu utakmica Marr - Morrissey završila je rezultatom 1:0. Još da nam je na istom terenu dočekati derbi Paul Weller - Elvis Costello...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 03:26