Godinu dana uoči lockdowna iznenađujuće dobar koncert u Tvornici kulture, desetljeće nakon slabog izdanja na Rokaj festu, održali su The Lemonheads, premda Evan Dando, nekoć poster-dječak američkog alter-rocka, već dugo nije okružen muzama koje bi ga potakle na stvaranje novih autorskih pjesama. Možda i zato jer se godinama družio s narkoticima i opijatima, unatoč čemu je ostao zgodan pa ga je nakon koncerta bilo teško iščupati iz zagrljaja dama koje su kao curice bile u njega zaljubljene sredinom 90-ih.
Dakle, Dando već dugo živi na staroj slavi i zaista su davno objavljeni sjajni albumi The Lemonheadsa poput pankerskih "Hate Your Friends" (1987), "Creator" (1988) i "Lick" (1989) pa i "Lovey" (1990) na kojem se našla i divna obrada "Brass Buttons" Grama Parsonsa te "It's A Shame About Ray" (1992) na čijem je drugom izdanju objavljena i kultna obrada antologijske "Mrs. Robinson" Simona & Garfunkela. Upravo s tom obradom, naslovnom skladbom i tim albumom The Lemonheads su postali miljenici šire publike i medija te smisleno nastavili dosege The Byrdsa, Big Stara, R.E.M.-a i Hüsker Dü, dijelivši srodnost s The Replacementsima, Dinosaur Jr., Teenage Fanclubom i Nirvanom. The Lemonheads su još neko vrijeme jahali na tom valu popularnosti sa solidnim albumima "Come On Feel The Lemonheards" (1993) i "Car Button Cloth" (1996), ali Dando je već toliko bio ogrezao u drogu, kao u pjesmi "My Drug Buddy", da je čudo što je ostao živ i da povrh toga tako decentno stari.
Nažalost, njegovi solo albumi nisu bili na razini solo izdanja Boba Moulda, J Mascisa, Thurstona Moorea ili Jeffa Tweedyja, a i The Lemonheads su u posljednjih petnaest godina snimili samo dva albuma obrada, no koncert u Tvornici kulture ipak je bio lijep podsjetnik na "zlatne dane" alter-rocka 90-ih. Zato valja navratiti i na The Lemonheads u Vintage.