Na histeriju oko kulture otkazivanja ("cancel culture") oduvijek reagiram s podsmijehom. To da se nekog otkazuje, uništi im se karijera i privatni život zbog toga kako misle i ponašaju se, banalni je društveni truizam. To zna bilo tko s imalo historijske svijesti, odnosno svatko i iz prozaičnog životnog iskustva.
Svaka povijest i svačiji život su puni otkazanih ljudi. Histerija oko kulture otkazivanja je počela kada je internet napokon prokazao da patrijarhat, kapitalizam i imperijalizam nisu popularni. Ljudi koji ih propagiraju nisu uzorni stupovi društva, nego su u najmanju ruku asocijalni čudaci, a možda i zlostavljači, izrabljivači i ubojice. Teško je ozbiljno shvatiti strah oko kulture otkazivanja kada napokon neki oblik i dalje jako blage i ograničene...