Vlado Kreslin već je tridesetak godina najpopularniji slovenski kantautor. Nažalost, nedovoljno poznat u Hrvatskoj koliko bi to kvalitetom i emotivnošću pjesama i glasa zasluživao premda je surađivao s hrvatskim glazbenicima i glazbenicama poput Lidije Bajuk, Livija Morosina, Drage Mlinarca, Rade Šerbedžije, Šajete, Parnog valjka (koji je svojedobno obradio Kreslinovu "To ni političen song") te s američkim i europskim kantautorima poput Chrisa Eckmana (čiji su The Walkabouts svojevremeno obradili Kreslinovu kultnu skladbu "Tista črna kitara"), Stevea Wynna, Allana Taylora, Hansa Theesinka, Mary Coughlan. Nedavno je na CMC-u bio prikazan izvrstan Kreslinov “lockwdown” koncert, a kakav je bio njegov glazbeni put možete saznati iz dokumentarnog filma "Pjevaj mi pjesmu" (“Poj mi pesem”) scenarista i redatelja Mirana Zupaniča, koji se večeras prikazuje na HRT-u 3 s početkom u 23 sata i 25 minuta.
Nakon "staža" u sastavima Horizonti tijekom 70-ih i Martin Krpan, Vlado Kreslin se početkom 90-ih etablira jedan od najboljih kantautora u SLoveniji, ali i šire, još otkako su rock-kantautorstvo na ove prostore uveli Drago Mlinarec i Tomaž Pengov. Često ga nazivaju i "slovenskim Dylanom" ispred kojeg je dva puta nastupio, ali nijednom upoznao, a zbog iznimne srčanosti i energičnosti jednom se od napora doslovce srušio na pozornici.
Legednarni su njegovi koncerti u Cankajevom domu, koji su već duže četvrt stoljeća svakog prosinca (ponekad i po tri-četiri večeri zaredom) rasprodani, a na njima, kao i na albumima, u prekrasnu glazbenu rijeku stapa Muru i Mississippi, odnosno univerzalnu rock, blues i country glazbu s autohtonom prekmurskom glazbenom tradicijom. Vlado i dalje rado putuje - prije koji tjedan sam ga telefonom uhvatio u Berlinu - svira, druži se s ljudima, piše i sklada, objavljuje albume i knjige, skuplja šešire, živi u Ljubljani i vraća se u Beltince iz kojih je kao klinac pobjegao s trupom iz cirkusa u kojem je prvi put čuo Rolling Stonese.