U doba prije interneta, a bogami i MTV-ja, ako si htio (ovdje) vidjeti kako izgleda neki (punk) bend iz inozemstva, morao si u rukama držati omot njegove LP ploče, omladinske novine poput Poleta, magazin poput Džuboksa ili Studija, i to je, jer koncerata stranih izvođača nije bilo puno, uglavnom bilo to. Mašta nam je zbog toga radila sto na sat, a događale su se i zgodne zabune, barem u mom mozgu.
Tako sam krajem 70-ih i početkom 80-ih mislio da u Australiji punk-bendovi još nisu čuli da duga kosa i punk baš i ne idu ruku pod ruku. Daleko je Australija od Engleske i Amerike, brijao sam, pa tamo još nisu doznali da biti panker znači imati kratku kosu, čemu je ovdje podučavao čak i Čonta iz Pekinške patke.
Stoga je malo nedostajalo da ne...