Da se u startu razumijemo. Onomad, kad su se hrvatski reprezentativci vraćali sa srebrnom medaljom iz Rusije, najmanje što sam mogao učiniti je da odem do rute kojom su prolazili kroz Novi Zagreb; ne da im skinem kapu do poda, nego da na njihov autobus bacim svoj kaubojski šešir, premda je zvizdan upekao kao da smo u paklu. Dakle, zacijelo nisam među onima koji, ako takvih u Hrvatskoj uopće ima, ne voli hrvatsku nogometnu reprezentaciju i koji bi želio da što slabije prođu na predstojećem EP-u u Njemačkoj. Naprotiv, volio bih da se u Hrvatsku vrate s još jednom medaljom, jer dečki, na čelu s neuništivim kapetanom Lukom Modrićem, to zaslužuju, kao i Zlatko Dalić, koji kao izbornik ne priča bajke nego isporučuje rezultate.
Upravo stoga i gunđam zbog nove "himne" hrvatske nogometne reprezentacije, "Najbolja kad je najteže" Tihe Orlića & Opće opasnosti, a koju je "naručio" HNS. Naime, generička pop pjesma s prizvucima zastarjelog i teško balkaniziranog hard rocka jednostavno nije na razini rezultata koje repka isporučuje unatrag nekoliko svjetskih i europskih prvenstava. Uz dojam da je posrijedi pjesma bez boje, okusa i mirisa, baš je (ne)zgodno zamijetiti kako je i slogan HDZ-a u izbornoj kampanji 2011. godini glasio "najbolji kad je najteže". Toliko o originalnosti ove jadne pjesme.
Da se u spotu ne pojavljuju neki reprezentativci te da se u pjesmi ne spominju "vatreni", teško da bi itko mogao i zaključiti da je posrijedi "himna" hrvatske nogometne reprezentacije. Ili, što bi rekao jedan od komentatora s YouTubea, "ljubazno molim sve sudionike koji me čuju i čitaju, da podrže moj apel, napravite još jednu pravu navijačku pjesmu, reprezentativnu pjesmu, to molim Zaprešić Boyse i Opću opasnost, ako nemaju inspiracije, poslat ću im ja jedan svoj prijedlog pa neka ga uglazbe i aranžiraju. Bacam se na posao. Do prvenstva stignemo!". Ima, naravno, i onih kojima se pjesma dopala, ali i realnijih, koji pišu "čekaju se dečki iz Zaprešića", "ovo se zove više kao neka reklama, a ne navijačka pjesma...", "dok se pokušavam sakriti od vala klišej pjesama koje su sklepane na silu prije prvenstva samo da zadovolje formu ‘navijačke‘, brate mili, ovo ka da je AI generated", "nije nešto, ali je naše", "veliki sam fan Opće opasnosti, a i Tihe Orlića, pjesma je dobra... međutim, ne za navijanje".
Rekao bih da su ti komentatori u pravu. "Najbolja kad je najteže" vjerojatno se neće oriti na tribinama, a bude li tako, onda to i nije navijačka "himna", nego pjesma koja je nastala prije svega da se dobro zaradi na sponzorima i emitiranju, koje će logično uslijediti na TV i radijskim postajama, jer to je "nova himna" naše nogometne reprezentacije. Čak i da je nastala iz posve iskrenih pobuda, ne ostavlja takav dojam. Naprotiv, zvuči poput tipično plitke i patetične domoljubne pjesme, koja nema veze s nogometom, nego kao da se referira na rat i 1991. godinu. Nije tajna da naši reprezentativci vole Thompsona, no kako bi njegovo "unajmljivanje" vjerojatno bilo (politički) sporno, a i čovjek se (iz opravdanih razloga) na neko vrijeme povukao iz glazbeničkih aktivnosti, onda se pribjeglo sličnom, no ipak diskutabilnom i lošem rješenju.
A to rješenje zove se Thompsonov "ađutant" Tiho Orlić, kojem je onda u pomoć priskočila Opća opasnost. Stoga smo dobili to što smo dobili, a to je, rekla bi fraza, "Thompson za siromašne" ili slabiju kopiju onoga što bi on eventualno, uz asistenciju Tihe Orlića, složio. Zaista nisam Thompsonov fan, ali teško da bih mogao beskrvnije i bljeđe od "Najbolja kad je najteže". Fraze tipa "dug put, trnje, suze, teške rane, slavni dani, pobjede, sjajne medalje, molitve, domovini vjerni sinovi" sugeriraju da je posrijedi pjesma za festival tipa Laudato ili za B stranu nekog nepostojećeg Thompsonovog singla, a ne za stadionske tribine i hrvatsku reprezentaciju: Jebi ga, ali pjesma koja pretendira biti "himnom" repke morala bi biti više od patetičnog katoličko-domoljubnog kiča podboltanog sintesajzerima u stilu grupe Europe iz sredine 80-ih, malo kopiranja pirotehnike Rammsteina, malo Bon Jovija, malo nepodnošljivog operetnog hard rock vokala koji je postao besmislen i demode tamo negdje 1974. godine. O estetici videospota započetog stotinjak godina starom kožnom loptom, gromovima i plamenom te pisanjem Dalića uz svijeću guščjim perom po pergamentu, a potom i nepodnošljivim mačo preseravanjem na pozornici, ne želim trošiti riječi. Za pogledati i ne povjerovati.
No glavni problem ove pjesme krije se u nečem drugom, a to je što je "sklepana" prema narudžbi. S takvom "recepturom" teško je i očekivati da ćemo dobiti "navijačku himnu". Tome nas je naučila povijest, ne samo "himni" hrvatske nogometne reprezentacije, ali držimo se tog merituma. Primjerice, Miroslav Rus je 1998. ubo s "Neka pati koga smeta", ali se 2014. gadno poskliznuo s "Ovo je najbolji tim" za Barune, koju više nitko živ ne pamti, kao ni komičnu "Srce hrvatsko" u izvedbi Tri mušketira (Grdović, Pejaković, Stavros) iz 2022. Pivski sponzorirana "Himna" Hladnog piva iz 2002. također se nije primila, iako je bila složena prema "recepturi" Oi! punka koji je i nastao fuzijom punk-rocka i navijačkog skandiranja, a zanimljivo je da su na sličnoj "recepturi" najviše "zabijali" Zaprešić Boysi.
Nije da volim njihovo testosteronsko nabrijavanje, ali da popijem koje pivo mogu zamisliti da i ja urlam refrene njihovih hitova "Neopisivo" (2014) i "Igraj moja Hrvatska" (2018) koje su, rekla bi fraza, "ušle u narod", odnosno na stadionske tribine i u kafiće, u kojima se napeto prate avanture naše repke. Zaprešić Boys su 2022. objavili i album "Croatian Football Songs: Best Of Zaprešić Boys", čime su dokazali da su postali "specijalisti" za "nogometne pjesme", od kojih su dvije na svoj način postale "neslužbene himne" (navijača) hrvatske repke. (ne)Zgodno je primijetiti da se najslabija "navijačka pjesma" iz repertoara Zaprešić Boysa zove "8 slova", a snimljena je uz asistenciju Opće opasnosti. Tim je više nejasno zašto HNS nije "unajmio" Zaprešić Boyse, umjesto Tihe Orlića i Opće opasnosti. Stoga će (ne)zgodno biti vidjeti i čuti hoće li u narod ući "Najbolja kad je najteže" Tihe Orlića i Opće opasnosti ili "Ludilo", nova pjesma Zaprešić Boysa koja, premda nije u rangu njihovih najpopularnijih, jer osjeća se da i oni sve više rade programatski, barem zvuči i izgleda poput navijačke pjesme, a ne poput kilave usmene predaje narodnog epa u stilu "od stoljeća sedmog".
U svom fahu, od "Najbolja kad je najteže" bolja je i "Nevera" Nereda & Ante Casha, čiji videospot barem širi dobru vibru, a ne priziva u sjećanje rat. Naravno, jer i iza nje stoji jedno pivo, a u reklami se pojavljuju i reprezentativci, sve je to generirano potencijalnom zaradom od streaminga, airplaya i reklama za ovaj ili onaj proizvod, odnosno (estradnim) biznisom, jer uz nogomet je u ovoj zemlji, i ne samo njoj, lakše prodati ama baš sve u rasponu od igle do lokomotive. Ipak, postoje pjesme koje će zaživjeti na tribinama ili po kafićima, kao što su zaživjele "Neopisivo" ili "Igraj moja Hrvatska", i one koje to (vjerojatno) neće, poput "Najbolja kad je najteže".
Prisjetimo se u tom kontekstu, ali na razini klupskog nogometa, službenih navijačkih himni Dinama koje nisu zaživjele nikada, i u komparaciji s tim zaboravljenim pjesmuljcima grandiozne "Dinamo ja volim" Pipsa, koja je u kontekstu svih hrvatskih navijačkih pjesama možda jedina prava "navijačka himna"; nastala na podlozi (Liverpoolove himne) "You‘ll never Walk Alone" (1963) u izvedbi Gerry & The Pacemakersa, koja je, pak, izvedena iz istoimene teme mjuzikla "Carousel" (1945) autorskog tandema Rodgers & Hammerstein. Navijači Hajduka možda se s mojim dojmom o "Dinamo ja volim" (u čiju sam prvu službenu objavu bio itekako upleten, i zbog čega mi se i javno prijetilo) neće složiti, nego spomenutoj konkurirati efektnu "Ja ne mogu drugo nego da ga volin", Miše Kovača & Saše Antića (što je samo za sebe nadrealan spoj, kakav se može dogoditi samo u Splitu) ili "Kada umren umotan u bilo" Vinka Coce, koja je lako našla svoj put do navijača Hajduka (što potvrđuju i snimke s Poljuda).
Nasreću ili nažalost, takav stadionsko-navijački život neće se dogoditi pjesmi "Najbolja kad je najteže" Tihe Orlića & Opće opasnosti, jer unatoč umjetnom medijskom hajpanju i sponzoriranom guranju kroz eter, to je samo sklepani estradnjački "business as usual" po narudžbi HNS-a. Efektnija od toga je čak i za jednu reklamu prerađena "U dobru i u zlu" Borisa Novkovića, premda bi se i tome moglo debatirati.