Slušatelji koji nikada nisu prežalili smrt Amy Winehouse, a i oni koji ne mogu dočekati novi album Adele, obavezno bi trebali preslušati debi album "Not Your Muse" britanske pjevačice Celeste Epiphany Waite, pobjednice izbora panela kritičara i lidera britanske glazbene industrije BBC Sound Of 2020. Otkako je 2003. godine ustanovljen taj panel, pobjednici su među nadolazećim izvođačima bili 50 Cent, Keane, Corrine Bailey Rae, Mika, Adele, Little Boots, Ellie Goulding, Jessie J, Haim, Sam Smith i nekoliko drugih, a na široj listi se našli mnogi kasnije popularni izvođači poput Franza Ferdinanda, Yeah Yeah Yeahs, Kaiser Chiefsa, Franka Oceana, Florence + The Machine, Jamesa Blakea i niza drugih.
Pobjednik BBC Sounds Of... panela 2012. godine bio je Michael Kiwanuka, a drugoplasirani 2017. godine Rag'n'Bone Man koji nas izravno dovode u vezu s Celeste. Naime, dospjevši do treće pjesme "Tonight Tonight" s albuma "Not Your Muse", koja me podsjetila na pjesmu "Love & Hate" s istoimenog albuma Michaela Kiwanuke, palo mi je na pamet da bi Celeste, ako i ne dobaci do popularnosti Adele i Amy Winehouse, mogla postati ženska verzija Michaela Kiwanuke. Nekoliko minuta kasnije nabasao sam na podatak da je baš Kiwanuka preporučio Celeste svom izdavaču Polydoru koji je na konto te preporuke odlučio potpisati ugovor s talentiranom londonskom pjevačicom, igrom slučaja rođenom 1994. godine u Kaliforniji, a za ključnog producenta i koautora većine pjesama s njezina albuma "Not Your Muse" odobrio joj Jamieja Hartmana, koautora megahita "Human" Rag'n'Bone Mana. Nota bene, prvi singl "Daydreaming" 2016. godine objavila za diskografsku etiketu Bank Holliday u vlasništvu engleske kantautorice Lily Allen, na Appleovoj 24/7 radio postaji Beats 1 snažno ju je pogurnuo Elton John, na Brighton Festival 2019. godine uvrstila Neneh Cherry, a uživo je snimila s Paulom Wellerom duet njegove pjesme "You Du Something To Me" te s Tomom Jonesom dancehall verziju pjesme "Blue Moon".
Na Brit Awardsu 2020. godine osvojila je nagradu Rising Star, nekoć zvanu Critic's Choice, a posljednjih godinu dana slave je i kao modnu ikonu zbog odijevanja, frizura i šminke kojima u sjećanje priziva izgled Nine Simone, Diane Ross i Shirley Bassey iz njihovih mladih dana. Definitivno posjeduje intrigantnu osobnost i izgleda jako cool. Nije loše za djevojku koja je u London iz južnoengleskog obalnog gradića Saltdean stigla sa samo 100 funti u džepu, radije davši otkaz na poslu u second-hand dućanu s odjećom nego da propusti termin snimanja u studiju što se nakon slušanja vanserijski lijepog albuma "Not Your Muse" pokazalo ispravnom odlukom. Prvo, Celeste nije još jedna pjevačica s tekuće producentske vrpce nego i solidna autorica ljubavnih pjesama koja već šest godina brusi svoj talent. Njezinim pjesmama slušatelj vjeruje jer posjeduju dubinu kakvu pop pjevačice danas uglavnom nemaju. Poručuje da nije ničija muza, igračka, objekt ni njegovateljica nego ponosna žena koja zna što želi.
Drugo, njezin vokal nije imitacija glasova Amy Winehouse ili Adele na kakve ćete prečesto naletjeti u ovom ili onom talent-showu nego glas koji će vas osvojiti zadimljenom kremoznošću i melasastom zrnatošću te oduševiti naizgled flegmatičnim odnosom prema mikrofonu po uzoru na Ninu Simone, Ellu Fitzgerald i Billie Holiday uz čiju je glazbu odrastala kao dijete da bi kao tinejdžerka s prijateljima obrađivala pjesme The Clasha, Sly Stonea, The Specialsa, Janis Joplin i Raya Charlesa. Ima u njoj i nešto od Erykah Badu i Norah Jones, kao i od zaboravljenih pjevačica northern soula, odnosno lovers rocka (jer ipak joj je otac s Jamajke) kojeg je kao glazbeni podžanr reggae glazbe nedavno revitalizirala druga epizoda serijala "Small Axe" Stevea McQueena. Najvažnije je da ćete je nakon što je premijerno čujete, kad neka njezina pjesma opet zasvira na radiju, instantno prepoznati, a ništa manje bitno ni to što je "Not Your Muse" efektno složen album na kojem Celeste zavodljivo miješa soul, jazz, pop, funk i R&B. S izuzetkom "A Little Love" (iz božićne humanitarne reklame Johna Lewisa) ostalih jedanaest pjesama s "Not Your Muse" tvore zamalo besprijekornu cjelinu jedne fascinantne pjevačice koja na razdjelnici modernog i vintagea vješto ekvilibrira između popularnog i klasičnog. Ako publika prihvati njezin debi, Celeste bi mogla postati jedna od najvećih britanskih soul i pop pjevačica, a kakav bi tek mogao biti njezin drugi album ako ga realizira u autorsko-producentskoj suradnji s Michaelom Kiwanukom!?