'HEROJI NOVOG VALA'

Kilometraža velika, ali vozno stanje dobro

 Bruno Konjević/CROPIX
Kultni bendovi 80-ih održali su odličnu seriju koncerata u Zagrebu. Ostaje nam provjeriti u kakvoj je formi Laibach uživo

Razdoblje novog vala nešto je čega se generacije stasale u 80-ima nikada neće odreći ili će čak dobrovoljno ostati “zarobljene u vremenu”, kao da se ništa važno i vrijedno nakon toga nije dogodilo.

Kao da je tada sve bilo bajno, kao da ništa nije bilo slabo. Realno, bilo je i dobog i lošeg, a nešto iz tog perioda nije ni preživjelo. S druge strane, mitovi i legende iz tog razdoblja mlađima ili idu na živce ili ih sputavaju u vlastitom nastojanju da kreiraju neki svoj “val”. Takav stav je također pogrešan jer ništa u glazbi ne nastaje iz ničega. Srećom, ima i onih mlađih koje iskustva novovalnih generacija ohrabruju na neke njihove važne glazbene korake.

Prava lekcija

Nakon nedavnog serijala koncerata u Zagrebu ostaje dojam da se od “starina” novog vala i danas može štogod naučiti. Pankrti su početkom veljače u KSET-u održali pravu lekciju na temu što je punk-rock bio, odnosno što bi i danas trebao biti. Njihove stare pjesme primjenjive su na demokraciju i kapitalizam koliko nekoć na jednopartijski sistem i socijalizam, a Lovšin i drugovi laju i grizu žešće nego tisuće mladih pop-punk bendova. Partibrejkersi su u Tvornici sredinom veljače potvrdili standardnu formu jer neuništivi rock’n’roll tandem Cane i Anton doima se poput Jaggera i Richardsa, Townshenda i Daltreyja ili Pagea i Planta našeg novog vala. Psihomodo pop, s ekvidistancom između Ramonesa i Stonesa, priuštilo nam je izuzetno zabavan koncert u Domu sportova. Lijepo je ponovo ih vidjeti na vrhu jer koliko god se Gobac zezao, toliko se Psihomodo prometnuo u klasičan rock bend. Klasicizam u rocku, potvrđuju Partibrejkersi i Psihomodo, još i danas ima smisla. Električni orgazam, 24. travnja u Vintageu, bez “deranja getribe” je “šaltao” iz punka i post-punka preko psihodeličnog rocka i 60’s popa u funk-rock i rock’n’soul s dobro poznatim starim hitovima, ali i novijim pjesmama koje također “nisu za baciti”. Raznovrsno, ali uvezano u jednu cjelinu i to bi, a ne bezglavo svaštarenje, trebao biti postulat eklekticizma u rock i pop glazbi. Disciplin A Kitschme, dva dana kasnije u Tvornici, bila je preglasna, zbog čega se nisu dostatno čuli vokali i usna harmonika, ali Kojin post-punk radikalizam je neuništiv, kao i njegovo poimanje avangardnosti i minimalizma u rocku.

Solidni novi albumi

Osim što su u “voznom stanju”, spomenuti su i dalje “njuške. Osobene, prepoznatljive, pune iskustva, željne svirke pred publikom koju i danas imaju te još uvijek relevantne iako je od njihovih početaka ili “zlatnih dana” prošlo 30 pa i koja godina više. Neki od njih imaju solidna nova ostvarenja ili najavljuju nove albume, pa i bendove poput Saše 21, “ramonoidnog” pop-punk sastava Saleta Verude iz KUD-a Idijoti čija premijera u KSET-u također nije bila slaba. Ostaje nam još uživo provjeriti Laibach 9. svibnja u Tvornici, gdje će promovirati recentni album “Spectre”. Na njemu se lajbahovci efektno bave kapitalizmom i Europskom unijom u aspektu ekonomske, socijalne, političke, duhovne i moralne krize kojoj zasad ne naziremo kraj, baš kao što su znali provocirati socijalizam i jednopartijski sistem Jugoslavije 80-ih. Laibach je ponovno relevantan, i to u svjetskim okvirima. Nažalost, Johnny Štulić, sudeći po obradama narodnih i vlastitih pjesama koje uporno kači na YouTube, više nije relevantan nigdje osim u sjećanjima na Azru prve polovice 80-ih.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 22:39