Arlo Parks je scensko ime 20-godišnje londonske kantautorice nigerijsko-kanadskog porijekla, pravim imenom Anaïs Oluwatoyin Estelle Marinho čiji je materinji jezik francuski, a ne engleski na kojem piše nadahnute i zrele pjesme nastanjene likovima razapetima između ljubavi i mržnje, usamljenosti i pripadanja, tuge i sreće, depresije i ushita, uspjeha i propasti. Donedavno je dešperatno slala demo snimke, a sada je London oblijepljen billboard oglasima za debi album kantautorice koja zaključuje da će i "od tuge načiniti dugu".
Sada je slave kao glasnicu milenijske generacije, ali i kao glasnicu nade u očajnim vremenima čiji je singl "Black Dog" u svibnju, pod egidom pandemijske himne, bio u pojačanoj rotaciji radija BBC 1. Vokal joj je nonšalantan i nalik skuliranijim izdanjima Lily Allen te podesan za bedroom-pop s natruhama folka, elektronike, hip hopa i indie-rocka inspiriranog rješenjima Radioheada, a njezina empatija dobro došla koliko i njezin optimizam, no produkcija nepoznatog mi Gianluce Buccelatija iz Los Angelesa, ujedno i koautora pjesama Arlo Parks, preravna i nedostatna da iskoristi sav potencijal ove strasne i inteligentne pjesnikinje. Hajp stvoren oko Arlo je donekle neumjeren u odnosu na stvarnu kvalitetu albuma "Collapsed In Sunbeams", no bilo bi sjajno kad bi klinci odrastali uz ovakvu glazbu.