Gitare s nekih od legendarnih koncerata hrvatskih rokera, scenski outfit najosebujnijih izvođača, poput Davora Gobca, Josipe Lisac ili pak Leta 3, pisaća mašina Damira Urbana, bilježnica sa stihovima Johnnyja Štulića ili pak prvi miks pult u bivšoj Jugoslaviji samo su neki od neprocjenjivih eksponata izložbe pop-rock memorabilija postavljene u zagrebačkoj Tvornici kulture. U podnaslovu izložbe ne stoji slučajno i naziv “muzej u nastajanju” jer upravo je to ideja vodilja, glavnog organizatora i producenta Dražena Gorete koji nas je poveo u šetnju kroz 60 godina hrvatskog rocka s više od 500 eksponata.
Izvrsne reakcije
Ideja o izložbi, kaže, sama se rodila prošlog ljeta u trenucima kad nije bilo koncerata, a eksponati su se doslovno prikupljali do posljednje minute uoči otvaranja izložbe.
- Razmišljao sam kako bismo mogli predstaviti domaćoj javnosti utjecaj bendova, da se s nostalgijom prisjete nečega što su prošli, ali i da im se pruži uvid u domaću rock-scenu, počevši od 1960-ih godina do danas, uz neke nove bendove tipa Porto Morto, Nemanja i slično. Uz to, htio sam i da se u Hrvatskoj prvi put pokaže izložba s glazbenim memorabilijama, čega dosad nije bilo, iako u svijetu postoje takvi muzeji, pa čak i putujuće izložbe. Ovo je zapravo samo pokazna vježba za institucije pa možda jednog dana i za postojanje muzeja.
Reakcije publike su izvrsne, ministrica kulture je izložbu otvorila, ni na jednoj društvenoj mreži, portalima, ni medijima nije bilo negativne recenzije, što kod koncerata nije slučaj - na samom početku objašnjava Goreta, najavljujući da bi već u rujnu mogli početi pregovori s institucijama da se izložba, korak po korak, pretvori i u muzej za koji mora postojati fundus, ali i natječaj kako bi se osigurao novac za otkup memorabilija. Naime, 80 posto postava izložbe čine posuđene stvari, a ostatak su donirani eksponati iz privatnih kolekcija.
Najskuplje su stvari na izložbi, naravno, instrumenti i oni u Tvornici imaju posebno mjesto.
- Tu je 21 gitara, a zna se koliko je teško glazbenicima odvojiti se od njih, zapravo one su im kao djeca. Da nemamo prošlost dobrih odnosa s glazbenicima preko festivala i koncerata, ne vjerujem da bi u Tvornici bilo više od tri ili četiri gitare. Imamo ih od 1960-ih godina naovamo.
Sve su od poznatih glazbenika, od mainstreama poput Prljavog kazališta i Parnog valjka do žešćeg zvuka Kojota, Majki i Kawasaki 3P-a, do gitara s kojima je snimljeno i po sto albuma, poput one Nikše Bratoša. Imamo i rijedak primjerak gitare sa sedam žica, gitarista Hladnog piva - pokazuje nam Dražen Goreta, inače direktor Tvornice kulture, odgovoran za program.
Bubnjevi Parafa
Uz instrumente koji su najatraktivniji, izložba ima nekoliko tematskih kutaka.
- Ima puno tiskanog materijala za nostalgiju publike, poput ulaznica i akreditacija, da se prisjete da su bili na nekim koncertima i što im se tamo događalo. Imamo odjeću i obuću poznatih glazbenika. Urban je dao svoj dizajnirani stalak za mikrofon, svoju rukom oslikanu električnu gitaru, ali i prve marte koje je nosio na koncertima te svoj pisaći stroj na kojem piše tekstove.
Čak je napisao i jedan tekst za izložbu. Tu je i neizostavni Let 3 sa svojim prepoznatljivim imidžem iz raznih faza i komadima odjeće. Tu su i meni dragi bendovi, poput Parafa, čiji su prvi bubnjevi na izložbi, ali i prve čizme i haljina pjevačice Vim Cole. Imamo i sjajnu košulju Alena Marina iz Kojota, kao i košulju, naočale i maramu Jure Stublića te njegovu gitaru koja je posebno izdvojena - nabraja Goreta.
Kultni klubovi
Možda najatraktivnija stvar na izložbi je bilježnica sa stihovima Johnnyja Štulića iz rane Azrine faze iz 1977. godine.
- Bilježnicu nam je dao jedan njegov i naš zajednički prijatelj. Vidi se Johnnyjev krasopis tehničkih slova kojima je uvijek pisao. Osim stihova, tu su i akordi koji su malo drukčije napisano nego što ih je kasnije snimala Azra. Otvorena je na ‘Balkanu’, pjesma koju svi znaju, ali u bilježnici je i puno tekstova koje publika nikada nije čula, niti su snimljeni. Ima i nekih tekstova koji imaju drukčiji naslov nego što je bio kasnije.
Tako se ‘Teško vrijeme’ zove ‘Teško vrijeme za cijeli svijet’. Mnogi pitaju koja mu je cijena i čak daju ponude, no to je neprocjenjivo. Atraktivan je publici i prvi singl Azre, zapravo priprema omota za njihov prvi singl koji nije izašao nikad. Stoji zajedno u vitrini s bilježnicom. Tu je i prvi plakat Azre na kojem je postava benda prije izlaska njihove prve ploče. Uz Štulića, tu je kompletna postava grupe Film, uključujući Juru Stublića. Sve to privlači publiku - tvrdi Goreta.
Dva su kutka izložbe posvećena i dvama kultnim zagrebačkim klubovima sa stvarima koje su, kaže, zadužile rock’n’roll kulturu u prošlosti.
- To su Jabuka, koja više ne postoji, barem ne onakva kakvu smo je poznavali, a tu je i kutak Močvare koja je možda jedini klub u bivšoj Jugoslaviji koji od prvog dana ima uredno složene sve plakate glazbenika koji su nastupali tamo. Tu je i njihova monografija, 980 stranica sa svim koncertima koji su se tamo dogodili, ali i ostalim scenskim događanjima - govori Goreta pokraj prepoznatljive kabine bivše sljemenske žičare, jedne od onih koje su mahom završile u dvorištu bivše Jabuke.
Jedan od važnijih eksponata za rock-scenu je prvi miks pult s područja bivše Jugoslavije. Na njemu su svoje turneje svirali svi značajniji bendovi koji su imali veće koncerte, od Bijelog dugmeta nadalje. Svi su se, kaže Goreta, morali javiti vlasniku miks pulta iz Zagreba kako bi sudjelovao u realizaciji programa.
- Imamo i ručno rađeno pojačalo Brace Radovića, važno za mainstream hrvatskog rocka. To je i pojačalo s legendarnog koncerta Prljavog kazališta na Trgu iz ‘89. Svaki eksponat koji im svoje zašto. Ima i nekih tajni kad govorimo o akreditacijama i ulaznica koje će prepoznati samo uži krug ljudi, a široj publici možda će biti nepoznat razlog zašto se to tu našlo - tajnovit je Goreta.
Jedan je dio izložbe i posveta rock-kritičarima, jer kritika je također vrlo važna za našu glazbu.
- Tu su predvodnici Darko Glavan i Dražen Vrdoljak. Nabrojali smo i drugu seriju kritika Saleta Dragaša, Horvata, Muščeca, Oremovića, Stajčića... Prvo smo mislili prakticirati njihove tekstove, no vidjeli smo da bi ih bilo za dvije Tvornice, pa smo samo izložili neke časopise, odnosno dnevna izdanja od Poleta, Studentskog lista, Jukeboxa, Ritma do Starta, medije za koje su oni pisali - napominje.
Diklićev tekst
Dio je posvećen i knjigama naših glazbenika, kao i trima nagradama važnima za hrvatski rock, a to su Rock of, Porin i Crni mačak. No sve to samo je, ističe Goreta, mali uvod u ono što bi muzej sadržavao, promil nečega što može ponuditi hrvatska glazbena scena.
- Uopće se nismo bavili nosačima zvuka. Jedan mali dio su singlice, a zove se ‘Vitrina njezina veličanstva singl-ploča’ jer smo htjeli podsjetiti mladu generaciju što je to crno s rupom u sredini. Nismo išli na nosače zvuka jer kad bismo se dogovorili s diskografskim kućama, to bi bili milijuni primjeraka, pa smo samo predstavili singl-ploču s nekim starijim izdanjima i nezavisno izdavaštvo s kazetama da se vidi da je to dio povijesti hrvatskog rock’n’rolla - dodaje.
Ako se jednog dana izložba razvije u muzej, i sami su glazbenici unaprijed ponudili impresivan broj budućih eksponata koje bi donirali, a trenutačni eksponati zasad su samo posuđeni.
- Najstarija gitara je s kraja 1960-ih. To je ona Dražena Vrdoljaka s potpisom BB Kinga, a imam i Fendera iz 1974. Brade iz Psihomodo popa. Imam i rukom pisan tekst i partituru Drage Diklića iz 1962., pisao je svoj hit i slao ga na festival u Pariz. To mi je jedan od dražih eksponata. Posudio mi je to i rekao da se bez toga ne vraćam jer mu je vrlo draga stvar - navodi, uz napomenu da će muzej, bude li ga, uz stalni postav imati povremene izložbe vezane uz određena razdoblja ili pak posvećene nosačima zvuka.