NASTUP U TVORNICI KULTURE

ANTIFAŠISTIČKI MARŠ LAIBACHA Bolje nam je da nam grob bude spreman i čist

 Mladen Pobi / Cropix
Milanu Frasu perfektno je parirala Mina Špiler koja je oduševila glasom, pojavom i ponašanjem za "govornicom" s koje se publici obraćala poput šefice političke stranke

Devetog svibnja i u Zagrebu je obilježen Dan Europe, kao sjećanje na pobjedu nad fašizmom, a netom osnovana Antifašistička liga “odradila” je prvi Antifašistički marš. Prije tridesetak godina koncert Laibacha na takav bi datum u onom jednopartijskom sistemu i socijalizmu bio smatran provokacijom pa možda i “kontrarevolucionarnim” mitingom. No, koncert Laibacha u krcatoj Tvornici kulture u petak je nosio neka posve drugačija značenja, zahvaljujući i novom albumu “Spectre” na kojem se svjetski najpoznatiji bend iz Slovenije i bivše Jugoslavije efektno bavi razvalinama kapitalizma, demokracije i EU-a.

Kako je prvi dio koncerta bio sačinjen isključivo od skladbi s novog albuma, a drugi dio od pjesama poput “Brat moj”, “Ti, ki izzivaš” i “Leben-Tod” - uz obilje sugestivnih animacija i filmskih snimaka – tako se mogla nazrijeti i osnovna ideja nastupa Laibacha. Kroz spomenute razvaline ružna i krvožedna glava fašizma već se počela pomaljati, a na to upozorava bend koji je u socijalizmu bio ozloglašen zbog navodnih fašistoidnih ideja.

Nije tada Laibach imao veze s fašizmom, ali kako je onda znao nervirati jednoumlje, socijalizam i Jugoslaviju tako se i danas uspješno uhvatio u koštac s pošastima neoliberalnog sistema, stare Europe u raspadu i privida demokracije. Ako svi ne “zazviždimo” poput “zviždača” iz briljantne “The Whistleblowers”, ostaje nam samo da maršriramo poput nacista i jedni drugima prožderemo jetra.

Protivnik je lociran

Obrada Dylanove “Ballad Of A Thin Man” i “See That My Grave Is Kept Clean” Blind Lemon Jeffersona bile su sjajna završnica tako koncipiranog nastupa. Nešto se događa, još ne znamo što, ali bolje nam je da nam grob bude spreman i čist. No, prije zle sudbe ipak nam je ostalo dovoljno vremena da zaplešemo uz obradu Gainsbourgove “Love On The Beat”, “Tanz Mit Laibach” i “Das Spiel ist aus”.

Albumom “Spectre” Laibach je povratio relevantnost: Milan Fras i Mina Špiler

Nema više “mistike” i “opasnosti” kakva je pratila Laibach u 80-ima. Jedan bubnjar i dva mladića za kompjuterima i sintisajzerima posve su dovoljni za intenzivnu i moćnu zvučnu sliku.

Minimalistička elektronika u dosluhu je s bendovima poput Front 242 i Nitzer Ebb te drugih suvremenika Laibacha iz 80-ih koji su zajedno s njima kreirali industrial scenu, ali i dovoljno suvremena da ne ostane zarobljena u synth-pop prošlosti, a standardnom Milanu Frasu perfektno je parirala Mina Špiler koja je oduševila glasom, pojavom i ponašanjem na pozornici, odnosno za “govornicom” s koje se publici obraćala poput šefice političke stranke što je novi projekt kolektiva NSK čijim je najistaknutijim dijelom bio i ostao Laibach.

Ako smo se tijekom drugog dijela koncerta malko umorili od marširanja u mjestu uz teutonski teške skladbe, nismo se razočarali jer s albumom “Spectre” Laibach je povratio relevantnost i kredibilitet. Protivnik je lociran, nije bezopasan, zove se fašizam, a to nas vraća i na početak priče o Antifašističkom maršu u centru Zagreba na Dan Europe, 9. svibnja kojeg je uvjerljivim nastupom u Tvornici kulture obilježio i Laibach.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 15:21