Jazz gitarist Ivan Kapec imao je već izleta izvan matičnog mu žanra. Najviše na minimalističkom albumu "Večer s Cohenom" s Majom Posavec koja je nenametljivo i intimno pristupila Cohenovim stihovima dok je iza nje Ivan tiho i šparno, a ipak dojmljivo pleo svoje gitarističko pletivo. Maja je kao prateći vokal i ovdje prisutna u devet skladbi, a Ivan se uhvatio i pera i mikrofona kao glavni vokalist te podastro, uvjetno rečeno, rundekovske pjesme o egzistenciji, moru, ljubavi koja se nije dogodila ili je negdje otplovila, kafkijanskoj atmosferi, krhkosti čovjeka, moguće i kaosu svijeta. Stihovi su promjenjivog dojma, no najveći je problem Kapecovo letargično pjevanje na rubu recitacije. Bilo bi primjerenije da je sve glavne pjevačke role prepustio Maji ili pozvao još drugih, pravih pjevača kao goste. Zauzvrat, stilski hibridna glazba je ugodna, ukusna i elegantno izvedena, što i nije čudo jer Kapec je senzibilan i sugestivan gitarist kod kojeg je manje uvijek više, a tu su i važni udjeli Janka Novoselića (bubnjevi), Marija Bočića (saksofon), Šimuna Matišića (vibrafon), Gorana Delača (bas), Silvija Bočića (bas, bubnjevi, gitare, klavijature), Hrvoja Gallera (klavijature, sintesajzeri) i Andreja Jakuša (truba). Zgodna stilska vježba koja nažalost nije pretvorena u jedan od moguće najinteresantnijih domaćih albuma proteklih nekoliko sezona.